Norveška šumska mačka – suputnica vikinzima i dugodlaka ljepotica

Norveška šumska mačka spominje se još u skandinavskim mitovima i postoji već tisućama godina, a jedan je mačak ove vrste bio suputnik poznatom vikinškom istraživaču Leifu Eriksonu. Kralj Olaf je ovu mačku proglasio “službenom mačkom” Norveške.

Norveška šumska mačka – karakteristike

Službeni uzgoj ove vrste započeo je 30-ih godina, a 1938. godine je norveška šumska mačka prvi puta izložena u Oslu. Tijekom Drugog svjetskog rata uzgoj je privremeno zaustavljen, ali je nastavljen 70-ih godina prošlog stoljeća.

Od 1972. norveški mačji savez uzgajivača priznao je norvešku šumsku mačku, a 1975. su registrirane prve pojedinačne životinje u Fédération Internationale Féline (Fifé).

Ova je vrsta mačaka karakteristična po veličini i krznu.

Odrasli mačak može težiti i do 8 kilograma, imaju iznimno čvrsto i mišićavo tijelo na dugim nogama. Sporo je rastuća pasmina, tako da svoju fizičku i emotivnu zrelost postiže tek oko četvrte godine života

Prema standardima lice ove vrste je uvijek trokutasto s visokim ušima, koja imaju čuperke krzna s unutarnje strane i na vrhovima ušiju.

Krzno im je prilagođeno na iznimno niske temperature, ova maca može podnijeti i do -30 stupnjeva Celzijevih i jaku ledenu kišu. Norveška šumska mačka ima pravu bundu, težak i gust gornji sloj krzna koji djeluje pomalo divlje i neuredno.

Priznate kombinacije krzna su: tigrasto, pjegavo, šareno, crno, plavo, boja jantara, kombinacija navedenih boja ili kombinacija s bijelom dlakom.

Ponašanje

Norveška šumska mačka djeluje pomalo divlje, ali je zapravo vrlo nježna i umiljata. Voli druge životinje i odlično će se slagati s drugim macama i psima.

Jako je aktivna i uvijek će nekamo trčati, skakati i penjati se na namještaj. Treba joj okoliš u kojem ima drveća, grebalica i mjesta za skrivanje i istraživanje.

Nisu nervozna pasmina i obožavaju se igrati s djecom. Nije važno s kim je u društvu, ali je jako važno da ne samuje. Usamljena maca postaje nesretna i autodestruktivna.

Iako imaju veličanstveno krzno, nisu posebno zahtjevne po tom pitanju. Naravno da ćeš macu počešljati jednom tjedno, ali će ona cijelo vrijeme održavati svoju dlaku.

Norveška šumska mačka nije glasna i bučna te rijetko mijauče. 

Zdravlje

Norveška šumska mačka sklona je hipertrofičnoj kardiomiopatiji. To je bolest srca u kojoj se događa zadebljanje srčanog mišića i ne može se liječiti. Zbog toga se kod ove mace radi ultrazvuk srca i o toj temi treba razgovarati s uzgajivačem od kojeg nabavljaš macu.

Bolest glikogena GSD4 se također često javlja kod ove pasmine, nasljedna je i najčešće se otkriva kasno. Nije toliki problem ako mačić naslijedi taj zloćudni gen GSD4 od samo jednog roditelja. On će ga sigurno prenijeti na potomke, stoga ne smije biti korišten za uzgoj, ali može preživjeti. Problem je ukoliko maca naslijedi taj gen od oba roditelja.

Bolest glikogena GSD4 je u tom slučaju ozbiljna i kod mace se pretjerano skladišti glikogen u jetri, što dovodi do višestrukog zatajenja organa. U tom slučaju mace žive samo godinu dana.