Kišna glista – neznana junakinja ekosustava našeg planeta

Kišna glista je mnogima bila omiljena životinja u djetinjstvu. Tko nije lovio gliste i držao ih u teglici napunjenoj zemljom? Unatoč našem djetinjem interesu, većina nikada nije saznala koliko važnu ulogu ima ova mala životinju na našem planetu.

Kišna glista – karakteristike

Kišne gliste na našem planetu ne možeš pronaći samo na zamrznutom ili pješčanom tlu. Vole livade, pašnjake, polja i šume. Na površini jednog hektara ih može biti od 100.000 do 200.000.

Ova životinjica je najčešće dugačka nekoliko centimetara, iako ima primjeraka koji dostižu duljinu od 35 cm. Najčešće je sivosmeđe ili crvenkaste boje, zbog hemoglobina koji nosi kisik u krvi.

Tijelo kišne gliste se sastoji od kolutića, koji mogu biti pokriveni malim čekinjama. Kišna glista se cijelim tijelom miče i ruje zemlju.

Hrani se obično noću ispod zemlje, a danju je ruje do dubine i od dva metra. Dok kopa zemlju, probavlja je i prerađuje (kompostira) organske tvari poput lišća i korijenja.

Taj je proces jako važan, zato što prilikom kopanja glista prenosi hranjive tvari s površine u dubinu zemlje. Benefit od toga imaju biljke, koje će kroz korijenje dobiti te tvari za svoju prehranu.

Postoji mit kako od jedne gliste mogu nastati dvije, ukoliko se glista prepolovi. To nije istina. No, ukoliko ostane bez dijela tijela – može ga obnoviti.

Kišne gliste ne vole izlaziti na površinu, učinit će to samo ako voda u zemlji začepi sve rupice, pa ne mogu disati. Zbog toga što se to najčešće događa za vrijeme kiša – nazvali smo ih kišnim glistama.

Razmnožavanje

Kišna glista se razmnožava na površini, hermafrodit je (ima organe za razmnožavanje koji normalno uključuju obilježja i funkcije oba spola), ali se ne može samooploditi.

Svaka glista napravi malu kukuljicu u obliku limuna od tekućine koju izluči. Unutra smješta jajašce i spermije, pa kukuljicu zakopa. Nakon maksimalno četiri tjedna iz kukuljice izlaze bebe gliste.

Kišna glista – važnost za ekosistem

Kišna glista je izvor hrane brojnim životinjama – pticama, štakorima i žabama. Bez glista ne bi mogle opstati ni životinje koje se njima hrane, a onda ni životinje koje se nalaze na sljedećoj stepenici hranidbenog lanca.

Ne zna se koliko dugo žive, ali su u zarobljeništvu mogle doživjeti i 6 godina.