Madagaskarski siktajući žohar kao mazni kućni ljubimac

Znaš li da se madagaskarski siktajući žohar zapravo voli i pomaziti? Nemaju miris, ne grizu, neobično su veliki te vrlo jednostavni za čuvanje i održavanje!

Madagaskarski siktajući žohar – karakteristike i održavanje

Začudit će te podatak kako zapravo postoji oko 4000 vrsti žohara, a samo 40 njih su štetočine. Ostali se mogu držati kao kućni ljubimci, a veliki primjerci poput madagaskarskog siktajućeg žohara su idelani za vlasnike avanturiste.

Ova vrsta žohara naraste do 8 cm, smeđe je boje i nemaju krila. Svi imaju antenice, a mužjaci još imaju i rogove.

Ime su dobili po siktajućem zvuku koji proizvode dok se bore i mjestu od kuda potječu (inače žive u šumama Madagaskara).

Kada se potuku, pobjednici ispuštaju siktajući zvuk glasnije nego gubitnici i time obilježavaju svoje mjesto u hijerarhiji. Sikću i dok se pare te kada upozoravaju na opasnost.

Taj specifičan siktajući zvuk proizvode potiskom zraka kroz pore za disanje na dva kraja tijela, a fora je to što su jedini kukci koji mogu proizvoditi zvuk na taj način. Drugi kukci ispuštaju zvukove trenjem određenih dijelova tijela.

Tijekom dana se uopće ne miču, a noću kreću u potragu za hranom. Hrane se voćnim i biljnim otpacima.

Najbolje ih je držati na temperaturama između 24 i 33 stupnja, vlažnosti od 75 do 80 posto. Moraš ih držati u višem terariju u koji ćeš postaviti koru drveta ili granu za penjanje i skrivanje.

Kako se mogu penjati po staklu, treba paziti da je terarij dobro zaklopljen te da su rupice za zrak dovoljno malene. Mogu bez problema zbrisati kroz njih.

Zanimljivi su i po tome što ženke nose mlado u sebi i rađaju žive žohariće, a žive i do 5 godina.