Gabl – gabl! Ide divlji puran!

Divlji puran je velika ptica koja se drži zemlje, šepuri svojim lepezastim repom i mrda svojom crvenom mesnatom izraslinom koja mu visi ispod kljuna. Ženke ove vrste nisu baš tako zgodne, stoga ćemo o njima drugom prilikom. Ajmo se posvetiti ovom ljepotanu!

Divlji puran

Ova vrsta živi u šumi ili u močvarama i na travnatim površinama uz nju. U šumi se skrivaju, na livadi hrane. Vole jesti sjemenke, orašaste plodove, voće, insekte i male guštere.

Ovu životinju možeš pronaći u SAD-u i Meksiku, a nećeš je zamijeniti ni za jednu drugu pticu.

Sigurni smo u to zato što divlji puran ima oko 6000 pera koji mu krase tijelo, a promjer krila mu je oko 2 metra. To predivno perje koje može biti crveno, brončano, zlatno i zeleno su nekada indijanci koristili za svoje strijele.

Usprkos toj pernatoj ljepoti, divlji puran nije neki letač. Trči odlično, čak 30 km/h, a poletjet će samo ako se nađe u opasnosti.

Plašljiva je to ptica, uvijek na oprezu. Vidi i čuje odlično, iako nema unutarnje slušne organe. Zapravo imaju male rupice na glavi iza očiju, kamo zvuk može ući. Ide mu to super, jer mogu odrediti smjer iz kojeg dolazi zvuk čak i ako je njegov izvor miljama udaljen.

Njuh divlji puran uopće nema razvijen. No to nije problem pri razmnožavanju, jer jedan divlji puran obično ima nekoliko ženki. Nakon parenja ženka iskopa malu rupu u koju polaže jaja i malo ih sakrije grmljem. Ona sama grije jaja i brine se za mališane kada se izlegu. Malci već nakon sati ili maksimalno jednog dana odlaze iz gnijezda da bi se nahranili. Uz mamu ostaju još nekoliko mjeseci, a onda žive uglavnom solo (oko 3 do 4 godine, koliki im je životni vijek).