Zoran
Zamisli mačku koju je netko napravio od jastuka, plišane kape i zbunjenog izraza lica. Dodaj okrugle zjenice, uši postavljene tako nisko da skoro nestaju u krznu i pogled koji govori “nisam ljut, ovo mi je normalno lice”. Upoznaj manula, poznatog i kao Pallasova mačka, vjerojatno najekspresivnije namrgođenu divlju mačku na svijetu.
Tko je zapravo manul
Manul (Otocolobus manul) pripada porodici mačaka, ali je od domaćih mački i većine divljih rođaka vizualno prilično drukčiji. Žive u stepama, polupustinjama i stjenovitim planinskim predjelima središnje Azije. Ime Pallasova mačka dobio je po njemačkom prirodoslovcu Peteru Simonu Pallasu, koji ju je opisao u 18. stoljeću.
Veličinom je otprilike kao jača domaća mačka, ali zbog guste dlake djeluje dosta većim. Po podacima iz literature teži otprilike od dva i pol do pet kilograma, no ova se brojka razlikuje među izvorima. Tijelo mu je zdepasto, noge relativno kratke, a rep gust i prugast.
Krzno kao zimska jakna
Najpoznatija osobina manula je krzno. Smatra se jednim od najdužih i najgušćih među svim mačkama, što nije neobično jer živi u područjima s oštrim zimama i velikim dnevnim promjenama temperature. Dlaka ga grije, a boja mu se uklapa u kamenito okruženje, što mu pomaže da se neprimjetno prikrade plijenu ili izbjegne grabežljivce.
Zbog te dlake nikad nećeš vidjeti njegove mršave noge. Vidiš samo golemu pahuljastu loptu koja izgleda kao da će je vjetar otpuhati s litice.
Lice koje je postalo internetski hit
Ono po čemu je manul slavan jest lice: široko, spljošteno, s očima postavljenim visoko i okruglim zjenicama umjesto uskih okomitih kakve imaju mnoge male mačke. Uši su mu niske i široko razmaknute, što mu omogućuje da viri iznad stijena, a da ostane gotovo nevidljiv. Spljošteno lice i izraz kao da te upravo kritizira zbog loših životnih odluka učinili su ga zvijezdom društvenih mreža.
Lovac iz zasjede, ne sprinter
Manul nije najbrži trkač, pa se oslanja na prikradanje i zasjedu. Hrani se uglavnom malim sisavcima, a najčešće se navode pikasi (sitni srodnici zečeva) i glodavci. Danju se često krije u kamenim pukotinama ili napuštenim jazbinama drugih životinja i izlazi u sumrak i zoru, kad lov ide najbolje.
Osamljenik je i teritorijalan, a mladunci se obično rađaju u proljeće. Mačića može biti više u leglu, ali koliko ih preživi i odraste teško je pratiti jer se životinja većinu vremena skriva.
Zašto ga rijetko vidimo
Manula je u divljini vrlo teško uočiti. Skriven je, aktivan u sumrak i živi na zabačenim, teško pristupačnim terenima. Prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN) vrsta je trenutno klasificirana kao najmanje zabrinjavajuća, ali stručnjaci upozoravaju na prijetnje poput gubitka staništa, lova i smanjenja populacije plijena. Stoga je važno da se istraživanja nastave, jer o njemu još uvijek znamo manje nego o mnogim drugim mačkama.
U zoološkim vrtovima manul je poznat kao zahtjevan stanovnik: osjetljiv je na stres i bolesti pa ga nije jednostavno držati i uzgajati. Zbog toga ga svakako ne treba doživljavati kao egzotičnog ljubimca, nego kao divljeg specijalista surovih visina.
Zašto nam je zanimljiv
Manul je podsjetnik da evolucija ne radi uvijek prema pravilu “ljepše je bolje”. Nekad radi prema pravilu “što god preživi zimu na tri tisuće metara”. Rezultat je životinja koja izgleda kao mrzovoljna pahuljica, a zapravo je vrhunski prilagođen stanovnik stjenovitih visina.
Ako te zanimaju druge čudne životinje otvorenih prostranstava, pročitaj o saiga antilopi s nosom iz Ratova zvijezda ili o babirusi kojoj kljove rastu kroz nos.
