Zoran
Zamisli stvorenje veličine šake, s očima koje bi pristajale mnogo većoj životinji, s prstima kao u sitnog izvođača gitarskih solaža i s glavom koja se okreće kao da ju je dizajnirao netko tko je gledao previše sova. Dobro došao u svijet tarzijera, jednog od najneobičnijih primata na planetu.
Tko su tarzijeri?
Tarzijeri (porodica Tarsiidae) žive u jugoistočnoj Aziji: na otocima u Bruneju, Indoneziji, Maleziji i Filipinima. Prema popisu na Wikipediji danas se razlikuje 14 živih vrsta, raspoređenih u tri roda (Carlito, Cephalopachus i Tarsius). Tijelo im je dugo oko 10 do 15 centimetara, rep 20 do 25 centimetara, a stražnji udovi, zajedno sa stopalima, otprilike su dvaput dulji od tijela, što im daje prepoznatljiv skočni izgled.
Oči veličine mozga
Svaka očna jabučica ima promjer oko 16 milimetara i otprilike je jednako velika kao mozak, a negdje i veća. Ako ti se čini da bi bilo nezgodno nositi takve oči, imaš pravo: oči se ne mogu micati u duplji. Zato tarzijer nadoknađuje glavom koja se može okrenuti za 180 stupnjeva u oba smjera. Zanimljiva sitnica: za razliku od mnogih noćnih životinja, tarzijeri nemaju tapetum lucidum, sloj koji svijetli u mraku, ali imaju foveu, dio mrežnice za oštar vid.
Lovac koji skače
Tarzijeri su jedini potpuno mesožderni primati koji danas žive. Jedu uglavnom kukce i love ih skokom iz zasjede. Voće ih ne zanima, što ih čini čudnim i među rođacima: tarzijer nije “voćni” majmunčić, nego precizan noćni predator.
Uši koje čuju ono što mi ne možemo
Njihov sluh je iznimno osjetljiv. Kod filipinskog tarzijera zabilježeno je da može čuti frekvencije do 91 kHz, a glasanje mu je dominantno oko 70 kHz. Za usporedbu, ljudsko uho prestaje bilježiti negdje oko 20 kHz. Znači, kad se čini da tarzijeri šute, moguće je da se zapravo glasno dogovaraju o večeri.
Mladunci rođeni spremni
Mladunci tarzijera rađaju se već dlakavi, otvorenih očiju i, prema dostupnim podacima, već nakon jednog dana mogu se penjati. Ni takav početak života ne spašava ih od ozbiljnih prijetnji: izgubljeni dom zbog krčenja šuma i hvatanje za kućne ljubimce muče neke vrste, a tarzijer s otoka Siau (Siau Island tarsier), opisan 2008., smatra se kritično ugroženim.
Drevna loza
Poznate su i četiri fosilne vrste, a zubi tarzijera, osim veličine, gotovo se nisu promijenili oko 45 milijuna godina. Taj majušni lovac, dakle, svoj recept za zube drži davno prije nas.
Zašto ih ne držimo kao ljubimce
Iako izgledaju kao da su stvoreni za društvene mreže, tarzijeri su divlji noćni lovci s posebnim potrebama, osjetljivi na stres i buku. U zatočeništvu loše podnose uvjete koje im ljudi mogu ponuditi, pa je jedino ispravno gledati ih u prirodi, na odgovornim turama, ili na fotografijama.
Ako ti se sviđaju čudaci iz divljine, pogledaj i naše priče o okapiju i ljuskavcu, a ljubitelje noćnih primata podsjećamo na aye-aye s Madagaskara.
