Zoran
Zamisli da ti netko usmeno opiše životinju koju nikad nije vidio, a ti je pokušaš nacrtati. Rezultat je najvjerojatnije okapi: tamnosmeđe tijelo kao u konja, zebraste pruge na stražnjem dijelu i nogama, velike pokretne uši i njuška koja izgleda kao da je kasnije dodana. Nije šala, tako su ga i prvi europski znanstvenici najprije opisali kao vrstu zebre.
Životinja koju je trebalo 1901. godine “otkriti”
Okapi je službeno priznat kao vrsta 1901. godine. P. L. Sclater prvo ga je opisao pod imenom Equus johnstoni, dakle kao konja, a Ray Lankester kasnije ga je smjestio u zaseban rod, Okapia. Pravo iznenađenje stiglo je nakon toga: okapi nije ni konj ni zebra, nego najbliži živući rođak žirafe. Genetsko istraživanje iz 2016. procjenjuje da su im se putevi razišli prije otprilike 11,5 milijuna godina.
Gdje živi i kako izgleda izbliza
Okapi živi u gustim kišnim šumama sjeveroistočnog Konga, na visinama od oko 500 do 1500 metara. Visok je oko 1,5 metra do ramena, dug oko 2,5 metra, a težak od 200 do 350 kilograma. Prugasti uzorak na nogama nije dekoracija: u dubini šume pruge i bijeli prstenovi djeluju kao učinkovit kamuflažni uzorak. Mužjaci na glavi imaju male, dlakom prekrivene izdanke (osikone, kraće od 15 cm), a ženke umjesto njih imaju vrtloge dlake.
Jezik od 46 centimetara (i to nije dovoljno za pohvalu)
Okapijev crni jezik dug je oko 46 centimetara. Koristi ga za branje listova i pupova, ali i za nešto što će te zasigurno impresionirati: njime čisti vlastite uši i oči. Da, životinja je sama sebi privatni kozmetičar. Jede razno lišće, pupove, grmlje, lijane, paprati, plodove pa i gljive. Zabilježeno je više od 100 biljnih vrsta u jelovniku, a u šumi Ituri jedini je poznati sisavac koji se hrani isključivo podrastom.
Samotnjak koji se druži samo kad mora
Okapi su uglavnom samotnjaci s preklapajućim područjima kretanja. Okupljaju se tek radi parenja. Mužjaci obično obilaze oko 13 četvornih kilometara, a ženke oko 3 do 5. Gustoća je u prosjeku oko 0,6 životinja po četvornom kilometru, što znači da je susret s okapijem u divljini prava sreća. Nije ni čudo što je zoolozima trebalo toliko dugo da ih uopće “uhvate” u evidenciju.
Mladunče koje ne ide na zahod
Gestacija traje dugih 440 do 450 dana i obično rezultira jednim mladunčetom. A onda dolazi najluckastiji dio: mladunci se skrivaju od predatora i rijetko doje, a prva jedan do dva mjeseca života ne vrše nuždu, što se smatra obrambenom strategijom jer tako ne ostavljaju miris koji bi privukao grabežljivce. Čvrstu hranu počinju jesti oko tri mjeseca, a od mlijeka se odvikavaju oko šestog.
Ugroženi su, i nitko ne gleda
Na IUCN-ovom Crvenom popisu okapi je naveden kao ugrožen, s kontinuiranim padom populacije. Glavne prijetnje su sječa šuma, ljudska naselja, ilegalno rudarenje i lov zbog mesa i kože, a u blizini zaštićenih područja problem su i naoružane skupine. Točan ukupan broj jedinki nije lako dati jer se radi o iznimno plašljivoj životinji u teško dostupnim šumama. Ono što je sigurno jest da šuma o kojoj ovisi nestaje.
Ako ti se sviđaju životinje koje izgledaju kao da ih je netko sastavljao od rezervnih dijelova, pogledaj i našu saigu s nosom iz Ratova zvijezda. Okapi, saiga i drugi čudaci pokazuju da priroda ima izrazito neobičan smisao za humor.
