Zoran
Vatreni daždevnjak (Salamandra salamandra) već je životinja s osobnošću: crn kao asfalt, žut kao znak upozorenja, otrovan kao loš komentar ispod objave. A sad se pokazalo da ima još jedan trik u rukavu. Svijetli. Točnije, fluorescira, i to prvi put zabilježeno u ovoj vrsti, tvrde autori novog rada.
Što su točno otkrili
Istraživanje je objavljeno u časopisu Royal Society Open Science, a potpisuju ga istraživači iz Prirodoslovnog muzeja u Barceloni, Instituta IBE (CSIC-UPF) i Instituta Max Planck za kemijsku ekologiju. Pod ultraljubičastim (UV) svjetlom vatreni daždevnjaci emitiraju zelenkasti i cijan sjaj. Najjači je na žutom trbuhu i po bokovima, a dolazi uglavnom iz kožnih žlijezda i sekreta koji te žlijezde ispuštaju, a to je onaj isti otrovni sekret zbog kojeg se predatori kloni daždevnjaka.
Zanimljiv detalj: sekret ostaje fluorescentan više od 24 sata nakon što napusti tijelo životinje. Dakle, ne radi se o nečemu što nestaje čim daždevnjak makne kožu s vidokruga.
Fluorescencija nije bioluminiscencija
Da ne bismo zbunjivali ni sebe ni tebe: daždevnjak ne proizvodi vlastito svjetlo kao krijesnica. To je biofluorescencija, što znači da tvar upija svjetlost kraćih valnih duljina (ovdje UV) i vraća je u drugoj boji. Bez vanjskog izvora svjetla nema ni sjaja. Ljudima je za to potrebna UV lampa. Autori ističu da mjesečina sadrži relativno više UV i ljubičaste svjetlosti nego dnevno svjetlo, pa bi sjaj u prirodnim, noćnim uvjetima teoretski mogao biti vidljiv, ali to je njihova pretpostavka, a ne dokazana činjenica.
Zašto bi daždevnjak uopće svijetlio?
Ovdje dolazimo do dijela koji znanstvenici najiskrenije priznaju: ne znaju. Predložili su dvije hipoteze. Prva je komunikacija, da bi sjaj pomagao jedinkama da se prepoznaju ili procijene potencijalne partnere, osobito noću i u gustim staništima. Drugi je aposematizam, to jest da bi sjaj pojačao već vrlo upadljivu žuto-crnu “upozoravajuću” boju za predatore. Obje su hipoteze netestirane: nisu provedeni pokusi ponašanja, a nije ni jasno mogu li drugi daždevnjaci ili predatori uopće uočiti tako slab sjaj. Kako je rekao Martin Kaltenpoth, jedan od autora, fluorescencija “zadovoljava nekoliko kriterija koji upućuju na komunikacijsku funkciju”, ali to je daleko od dokaza.
Što još ne znamo
Najveće pitanje je kemijsko: koja je molekula zaslužna za sjaj? Prema riječima Salvadora Carranze, posljednjeg autora, još to ne znaju. Autori sumnjaju da bi to mogla biti spoj koji do sada nije zabilježen u ovoj vrsti, a tim sada radi na njegovoj identifikaciji. Zanimljivo je i što je kemija kožnih sekreta daždevnjaka proučavana desetljećima, a nitko prije toga nije prijavio fluorescenciju. Kako je rekao prvi autor Bernat Burriel-Carranza: fascinantno je da tako dobro proučena vrsta i dalje skriva ovakve pojave.
Rad je dio projekta zaštite vodozemaca u Kataloniji koji podupire Zaklada zoološkog vrta u Barceloni. Vatreni daždevnjak na IUCN-ovom je popisu naveden kao ranjiv, pa svako novo saznanje o njegovom životu zapravo je i zaštitna prilika.
Što to znači za tebe, šetača po šumi
Za sada: ništa praktično, osim da dobiješ još jedan razlog da kod kuće ne uzimaš UV lampu i ne tražiš daždevnjake po šumi (nemoj, prvo zbog njih, a drugo zato što je život kratak a taj sekret nije za dirati). Ako ga sretneš tijekom jesenske šetnje, a hoće, jer vlažne jeseni su njihova sezona, ostavi ga na miru, drži psa podalje (kožni sekret može iritirati) i divi se izdaleka. Ako te zanimaju drugi pernati i dlakavi “zašto” bez odgovora, pogledaj članak o pticama koje se više boje žena nego muškaraca, još jedna misterija koju znanost tek počinje rješavati.
Izvor: Burriel-Carranza, B., Brunetti, A. E., Kaltenpoth, M., Carranza, S. i sur. Glandular biofluorescence in fire salamanders (Salamandra salamandra): first evidence and ecological implications. Royal Society Open Science, 2026. DOI: 10.1098/rsos.251991. Priopćenje: Max Planck Institute for Chemical Ecology / ScienceDaily, 28. listopada 2026.
