Zoran
Svaka ljetna večer ima istu dramu: pet ljudi na terasi, a komarac nekim čudom nađe baš onog jednog. Teorija o „slatkoj krvi“ odavno je dežurni izgovor, no nova studija objavljena u časopisu iScience pokazuje da je priča puno zanimljivija. Komarci nisu isti, a svaka vrsta ima svoj ukus.
Tko je što radio
Istraživanje potječe sa Sveučilišta Florida International University (FIU), a vodi ga Matthew DeGennaro. Rad nosi naslov „Individual humans are more attractive to certain mosquito species“ i objavljen je u časopisu iScience 2026. godine. Autori su testirali tri vrste komaraca: žutogroznični komarac (Aedes aegypti), azijski tigrasti komarac (Aedes albopictus) i južni kućni komarac (Culex quinquefasciatus).
Kako su to izmjerili
U pokusu je sudjelovalo 119 ljudskih volontera. Za svakog su zabilježili koliko ga koja vrsta komaraca preferira. Uz to su prikupili uzorke tjelesnog mirisa i mikrobioma kože, tj. zajednice bakterija koje žive na nama, te mjerili udio pojedinih kemijskih spojeva i mikroorganizama. Zatim su te profile usporedili s time koga komarci biraju. Ljudska koža ispušta više od tisuću hlapljivih organskih spojeva, od kojih mnoge još nismo do kraja identificirali, pa je posla bilo napretek.
Što su našli
Ključan je nalaz da svaka vrsta preferira drugi podskup ljudi. Nijedan sudionik nije bio privlačan za sve tri vrste. Evo kako se razlikuju:
Žutogroznični komarac, koji napada tijekom dana, radije je birao ljude bez dodanih mirisa, odnosno parfema, i one s nižim razinama određenih hlapljivih spojeva, uz blagu sklonost muškarcima. Azijski tigrasti komarac, također dnevni lovac, privlačili su ljudi čija koža ispušta više ketona i biljkama sličnih hlapljivih spojeva. Južni kućni komarac, koji ubada noću, bio je posebno osjetljiv na mikrobiom kože: neke su bakterijske obitelji privlačnost povećavale, a druge su komarce odbijale.
Autori zaključuju da mikrobiom kože oblikuje naš miris te da svaka vrsta komaraca taj miris „čita“ drukčije.
Što još ne znamo
Ovdje valja biti pošten. Izvor koji smo čitali (priopćenje za medije) ne navodi ograničenja studije ni statističke pojedinosti, pa ih treba tražiti u samom radu. Ne znamo ni točno koji spojevi ili bakterije stoje iza čega, a zaključak da netko „ima miris koji komarci vole“ ne znači da se to može lako promijeniti. Kolika je uloga gena, higijene ili prehrane, ovaj sažetak ne govori.
Što s tim u praksi
Najveća je pouka da univerzalni savjet „pomaže ovo“ ne postoji, jer komarci nisu jedan neprijatelj nego tri neprijatelja s različitim apetitima. Ako te ubadaju po danu, vjerojatno su u pitanju Aedes, a ako ti večerom ne daju mira, sumnjivac je Culex. Zašto je to važno? Komarci prenose bolesti, a o tome smo već pisali u članku o komarcima kao najopasnijim životinjama za čovjeka. Razumijevanje što ih privlači može jednog dana dovesti do pametnijih repelenata i zamki.
A za kraj utjeha: ako te komarci gnjave više od ostalih, nije nužno da s tobom nešto nije u redu. Tvoja koža jednostavno ima izuzetno dobar jelovnik, barem za jednu vrstu. Sa zimom je ova trka na ljubav stala, ali istraživanja o komarcima ne staju nikada.
Izvor: K. M. Marrero i sur., „Individual humans are more attractive to certain mosquito species“, iScience 29(8), 117006 (2026), DOI: 10.1016/j.isci.2026.117006. Sažetak: ScienceDaily.
