Zamisli životinju koju je netko sastavio od ostataka: glava poput male pume, tijelo dugo i vitko kao u kune, rep gotovo jednako dug kao tijelo i uši koje djeluju kao da pripadaju nekom drugom. To je fosa, najveći mesožder Madagaskara. I da, prvo što će ti pasti na pamet je “mačka”. Pogrešno, ali ne i usamljeno: i znanstvenici su dugo raspravljali kamo je uopće treba smjestiti.
Ni mačka, ni mungos, ni cibetka
Fosa (Cryptoprocta ferox) pripada porodici Eupleridae, skupini mesoždera koja živi isključivo na Madagaskaru. Dugo se smatralo da je bliža mačkama, cibetkama ili mungosima, a genetska istraživanja danas sve madagaskarske mesoždere svrstavaju u jednu porodicu, za koju se smatra da potječe od jednog preseljenja na otok prije otprilike 18 do 20 milijuna godina. Drugim riječima, fosa je rezultat milijuna godina izolacije, a to što izgleda kao mačka je trik evolucije koji se zove konvergencija: sličan način života, sličan izgled.
Veličina i građa
Tijelo joj je dugo 70 do 80 centimetara, a rep još 65 do 70. Mužjaci teže otprilike 6,2 do 8,6 kilograma, ženke 5,5 do 6,8. Ima izvještaja o jedinkama do 20 kilograma, ali ta su mjerenja upitna. Najveći je grabežljivac otoka danas, ali ne i najveći koji je ikad živio na njemu: izumrla vrsta Cryptoprocta spelea bila je veća (oko 10 do 20 kilograma) i vjerojatno je nestala prije 1400. godine, a nedavno opisana Cryptoprocta bevatabe, opisana 2026., bila je još veća, procijenjeno 27 do 43 kilograma.
Penjačica koja silazi glavom naprijed
Fosa je izvrsna penjačica. Polu-uvlačive kandže i vrlo gipki gležnjevi omogućuju joj da se s drveta spušta glavom prema dolje i skače s grane na granu. To je trik koji većina mesoždera ne može izvesti, a on je presudan za njezin način lova.
Jelovnik: lemuri, lemuri i još pokoji lemur
Više od polovice prehrane fosa čine lemuri. Jede i tenreke, glodavce, guštere i ptice, no jedina je grabežljivica koja može uloviti odrasle jedinke svih živućih vrsta lemura. Ako te zanimaju njezini plijeni, pogledaj što smo pisali o Svjetskom danu lemura i o jednom od njih koji ima više nego čudan način života, ajaju.
Ljubavni život na grani
Parenje fosa uglavnom se odvija na vodoravnim granama. Jedno parenje može trajati gotovo tri sata, a ukupno, uz ponovljena parenja, i do četrnaest sati. Ženka može zauzeti jedno stablo i do tjedan dana te se pariti s nekoliko mužjaka. Uz to, mlade ženke privremeno razviju povećani, bodljikavi klitoris koji se kasnije smanjuje, što je jedna od onih činjenica zbog koje biolozi ostaju bez riječi, a mi smo ovdje ostali pristojni.
Ugrožena je i ona
IUCN fosu vodi kao ranjivu vrstu. Procjenjuje se da je populacija između 1987. i 2008. pala za 30 posto ili više. Najveća prijetnja je uništavanje staništa. Procjene brojnosti kreću se od 2600 do 8600 jedinki (2016.), a oko 2635 živi u zaštićenim područjima (2012.). U zatočeništvu može doživjeti do oko 20 godina.
Fosa je dobar podsjetnik na to da se zaštita jedne vrste ne odnosi samo na nju: ako nestane šume, nestaju i lemuri, a bez lemura nema ni najvećeg grabežljivca otoka.
Izvor: Fossa (animal), Wikipedia.
