Ako je ikad neka životinja izgledala kao da joj je netko upravo ispričao dobar vic, onda je to kvokta. Malene okrugle uši, vlažan nosić i usta izvijena u osmijeh: internet ju je proglasio najsretnijom životinjom na svijetu. Istina je malo prozaičnija, ali i dalje simpatična.
Tko je kvokta
Kvokta (Setonix brachyurus) je tobolčar iz jugozapadne Australije, jedini član roda Setonix. Otprilike je veličine domaće mačke: duga je 40 do 54 centimetra, a teška između 2,5 i 5 kilograma, s kratkim repom od 25 do 30 centimetara. Dolazi iz iste obitelji tobolčara kao klokani i valabiji, samo u džepnom izdanju.
Smiješak koji nije ono što misliš
Dojam smijeha dolazi od oblika lica i usta, a ne od raspoloženja. Kvokta jede travu, šaš i lišće, a i žvakanje izgleda kao smiješak. Zato su selfiji s kvoktama postali pojam, ali treba dodati da su to divlje životinje koje ne treba dirati ni hraniti.
Dom s imenom koje zvuči kao uvreda
Najveća populacija živi na otoku Rottnest kraj Pertha. Nizozemski istraživač Willem de Vlamingh posjetio ga je 1696. i kvokte je zamijenio za divovske štakore. Otok je nazvao ‘t Eylandt ‘t Rottenest, otprilike “štakorsko gnijezdo”. Danas se zove Rottnest, a stanovnici kojima je ime došlo od te zabune i dalje su tu. Manja populacija živi na otoku Bald kraj Albanyja, a raštrkane skupine žive i na kopnu između Pertha i Albanyja.
Život u tobolcu
Kvokta rađa jedno mladunče. Trudnoća traje otprilike mjesec dana, a mladunče provede oko šest mjeseci u majčinu tobolcu i potpuno je odbijeno oko osmog mjeseca. Ženke mogu okotiti dvaput godišnje, a spolno sazrijevaju oko osamnaest mjeseci. Nije ni čudo da fotografije s mladunčetom koje viri iz tobolca obilaze svijet.
Noćna životinja i penjačica
Kvokte su uglavnom aktivne noću, a danju se skrivaju i spavaju u gustoj prickavoj vegetaciji. Mogu se penjati na manje drveće i grmlje do visine od oko metar i pol. Imaju i prilično velike potrebe za vodom, koje uglavnom zadovoljavaju vegetacijom, pa na kopnu žive samo gdje padne najmanje 600 milimetara kiše godišnje.
Koliko ih je i zašto je to važno
IUCN kvoktu vodi kao ranjivu vrstu (Vulnerable). Na kopnu ih ima otprilike 4000, a većina skupina ima manje od 50 jedinki. Procjena za otok Rottnest iz 2007. kretala se od 8000 do 12 000, a na otoku Bald živi 600 do 1000 životinja. Što su skupine manje i razdvojenije, to je vrsta osjetljivija, pa joj treba briga.
Zanimaju li te i drugi simpatični tobolčari i neobični australski sisavci, pogledaj naš tekst o ehidni koja nese jaja, ili o tarzijeru s ogromnim očima.
Izvor: podaci o vrsti prema Wikipediji (Quokka), uključujući IUCN-ov status i procjene populacije.
