Zoran
Zamisli životinju koja izgleda kao jež, jede kao mravojed, ima kljun poput ptice i, za kraj, nese jaja. Zvuči kao da ju je sastavljao odbor koji se nije mogao dogovoriti, a zapravo se zove ehidna i sasvim je stvarna. Zajedno s kljunašem pripada jedinoj skupini sisavaca koji polažu jaja.
Tko je ehidna
Ehidne su kljunaši (monotremi), drevna skupina sisavaca koja je s ostalima odvojena vrlo davno. Najpoznatija je kratkokljuna ehidna, koja živi u Australiji i Novoj Gvineji, a postoje i dugokljune ehidne roda Zaglossus koje žive samo na Novoj Gvineji. Dugokljune ehidne su rijetke i smatraju se ugroženima. Kratkokljuna je široko rasprostranjena i ne tako rijetka, ali je zbog tajnovitog načina života ipak ne viđa svatko.
Bodlje, ali nije jež
Ehidnine bodlje su preoblikovane dlake i od keratina, iste tvari kao nokti i kosa. Između bodlji ima i obične krzne. Ježevi i ehidne nisu u srodstvu; slična obrana izrasla je neovisno, što biolozi zovu konvergentna evolucija. Kad se uplaši, ehidna se ne savija u loptu nego se zakopava u tlo sve dok ne ostane samo bodljikava leđa. Ako ne može kopati, uvuče se u klupko koliko može.
Kljun bez zuba
Ehidna nema zuba. Hrani se uglavnom mravima i termitima, a hranu hvata dugim ljepljivim jezikom koji nevjerojatno brzo izlazi iz uskog kljuna. Namirnice ne žvače zubima, nego ih drobi između jezika i tvrdih rožnatih izbočina u ustima. U kljunu ima i osjetilne stanice za slabe električne signale, pa kod dugokljunih vrsta kljun služi i kao detektor kad kopa po vlažnom tlu. Kratkokljuna ima takvih receptora manje, ali ih ima.
Jaje u pretincu
Najčudniji dio priče je razmnožavanje. Ženka polaže jedno jaje mekane ljuske i stavlja ga u privremeni pretinac na trbuhu. Nakon otprilike deset dana izlazi mladunče, koje se zove puggle, malo, golo i nemoćno. Hrani se mlijekom, ali ehidna nema bradavice: mlijeko izlazi kroz pore na koži, a mladunče ga liže. Kad mu počnu rasti bodlje, majka ga ostavlja u skloništu i vraća se hraniti ga s vremena na vrijeme.
Hladnokrvna? Ne baš
Ehidna je toplokrvna, ali joj je tjelesna temperatura niža nego kod većine sisavaca i varira. Zimi može upasti u razdoblja ukočenosti slična mirovanju, što joj pomaže preživjeti hladnije dane i oskudicu hrane. Zbog sporog metabolizma često živi dugo, pa se spominju životni vijekovi od nekoliko desetljeća.
Zašto bi nas bilo briga
Ehidne su živući podsjetnik na to kako je evolucija isprobavala mnogo različitih rješenja. Kao i drugi čudni stanovnici Australije, tako i ona ovisi o očuvanju staništa, a šumski požari, cestovni promet i uništavanje šuma stvaraju joj prave probleme. Ako te zanimaju drugi simpatični australski stanovnici, pročitaj o kuoki, najsretnijoj životinji na svijetu, ili o još jednom mravojedu u oklopu, ljuskavcu.
Ehidna dokazuje da priroda ne mora slijediti pravila koja smo mi zapisali u školskom udžbeniku. Sisavci nose mlijeko, ali ne i jaja? Ehidna kaže da vrijedi pogledati još jednom.
