Zoran
Zamisli more u kojem se istodobno vrte stari stanovnici iz jurskog doba i novi kredni pridošlice. Svi su u istoj vodi, svi gladni i nitko nije dobio poruku da je vrijeme za izumiranje. Upravo takvu sliku donosi nova studija o fosilima iz Kolumbije, a autori misle da bi mogla promijeniti način na koji gledamo prijelaz između dviju velikih geoloških epoha.
Tko, gdje i u kojem časopisu
Studiju su objavili Dirley Cortés, koja je doktorirala na kanadskom Sveučilištu McGill i povezana je s paleontološkim centrom CIP u Kolumbiji, te Hans C. E. Larsson, profesor biologije na McGillu. Rad je izašao u časopisu Frontiers in Ecology and Evolution pod naslovom “The Paja Formation of Colombia records uniquely high biodiversity during a biotic inflection in an Early Cretaceous Gondwanan marine ecosystem”. Predmet istraživanja su fosili iz formacije Paja kraj mjesta Villa de Leyva u Kolumbiji, iz ranog krednog razdoblja, koje autori zovu jednim imenom: Paja Biota.
Što je Paja Biota
To je skup fosila iz drevnog mora koje je u ranoj kredi pokrivalo dio Gondvane, južnog superkontinenta. Prema autorima, riječ je o jednoj od ekološki najsloženijih morskih zajednica pronađenih do danas. Dirley Cortés opisuje je upravo tako: “jedna od ekološki najsloženijih morskih zajednica pronađenih do danas”. Ranija studija iste istraživačke skupine rekonstruirala je tko je koga jeo u tom moru i pokazala složenu hranidbenu mrežu s mnogo vrhunskih grabežljivaca, dakle životinja na samome vrhu lanca ishrane.
Biotička inflekcija: stari i novi zajedno
Najzanimljiviji je pojam koji autori uvode, a zove se “biotička inflekcija”. Označava prijelaznu točku u kojoj istodobno žive i loze koje opadaju i one koje se tek pojavljuju, i to bez masovnog izumiranja. U formaciji Paja ostaci jurskih linija preživjeli su uz nove kredne skupine. Hans Larsson to opisuje kao otkriće novog modela globalnih promjena biološke raznolikosti.
Za razliku od priče o asteroidu koji naglo briše sve s popisa, ovdje se promjena događa postupno, kao izmjena straže. Slično pitanje otvara i nedavno istraživanje o tome je li asteroid pomogao mravima da osvoje svijet, samo u sasvim drugačijem okruženju.
Zašto je baš tamo bilo toliko života
Autori navode nekoliko mogućih pokretača: topla “staklenička” klima, visoka razina mora, obalne vode bogate hranjivim tvarima te nove veze između istočnog Pacifika i ranog Atlantika. Važno je da se ovdje govori o mogućim čimbenicima, a ne o dokazanom uzroku. Drugim riječima, to je hipoteza koja ima smisla, ali ne i zaključena priča.
Što autori ne znaju
Zaključci se temelje na jednoj formaciji, što je veliko ograničenje. Potrebno je još fosilnih nalaza da bi se vidjelo koliko je takav obrazac bio čest. Treba i preciznije datiranje fosila, a i usporedba s formacijama drugdje u svijetu, kako bi se provjerilo jesu li se slični prijelazi događali i u drugim razdobljima. Ako se ispostavi da je Paja iznimka, ostat će fascinantan kuriozitet. Ako nije, promijenit će način na koji govorimo o tome kako se raznolikost života mijenja.
Zašto to nama, ljubiteljima životinja, nešto znači
Priča iz Kolumbije podsjeća da život nije uvijek crno-bijela serija “izumrli i novi”. Često je to dugo zajedničko stanovanje starih i novih linija, a more je tu pravi miješalac. Slično iznenađenje donijela je i nedavna priča o lažnim morskim konjicima koje nitko nije vidio živima: i danas u moru ima iznenađenja koja tek čekaju da ih netko opiše.
Izvor
Cortés, D. i Larsson, H. C. E. (2026). The Paja Formation of Colombia records uniquely high biodiversity during a biotic inflection in an Early Cretaceous Gondwanan marine ecosystem. Frontiers in Ecology and Evolution, 14. DOI: 10.3389/fevo.2026.1848892. Sažetak: ScienceDaily.
