Zoran
Kad se prije 66 milijuna godina asteroid zabio u Zemlju, dinosauri su otišli u povijest. Mravi su, s druge strane, otišli u rast. Danas ih ima više od 15.000 vrsta i najveća su obitelj društvenih kukaca. Novo istraživanje sa Sveučilišta u Münsteru nudi moguće objašnjenje te uspješnice, a u glavnoj ulozi nisu mišići ni mudri vođe kolonije, nego geni koji skaču.
Što su “geni koji skaču”?
Znanstvenici ih zovu transpozabilni elementi. To su dijelovi DNK koji se mogu premještati po genomu, kopirati se i ubacivati na nova mjesta. Većinu vremena izgledaju kao genetski otpad ili smetnja, a ponekad izazivaju i bolesti, ali povremeno mogu stvoriti nešto korisno, na primjer novu verziju gena. Slični pomaci već su povezivani s nastankom novih vrsta kod primata i šišmiša, pa su istraživači posumnjali da bi mogli imati ulogu i kod mrava.
Što su istraživači napravili
Studija je objavljena u časopisu Science Advances (2026., broj 12/39), a vodio ju je dr. Lukas Schrader s Instituta za evoluciju i biološku raznolikost Sveučilišta u Münsteru. Tim je usporedio genome 163 vrste mrava koje pokrivaju 12 od 16 danas živućih potporodica. Zatim su rekonstruirali kako se aktivnost gena koji skaču mijenjala tijekom otprilike 100 milijuna godina evolucije.
Što su otkrili
Linije mrava s najviše gena koji skaču danas u prosjeku imaju i najviše vrsta. Nekoliko velikih linija imalo je zasebne nalete aktivnosti tih gena na početku paleogena, otprilike u vrijeme asteroida, a nalet je dolazio malo prije nego što su se te skupine razgranale na tisuće vrsta. Autori pretpostavljaju da su geni koji skaču pridonijeli proširenju obitelji gena za mirisne receptore. Mravi se mirisom sporazumijevaju gotovo o svemu: tko je iz kolonije, gdje je hrana, kamo se ide i tko je opasan. Bolja kemijska komunikacija možda je omogućila složenije kolonije i nove ekološke niše.
Što još ne znamo
Valja biti oprezan, jer su i sami autori oprezni. Riječ je o korelaciji, to jest o poklapanju vremena i obrazaca gena, a ne o dokazanom uzroku. Veza s asteroidom je posredna: udar je promijenio okoliš, a geni koji skaču predstavljeni su kao mogući genetski mehanizam koji je iskoristio nove prilike. Studija obuhvaća 163 vrste, što je tek mali dio svih mrava, a četiri potporodice nisu uključene. Iz dostupnog sažetka ne vidi se ni koje su točno obitelji tih elemenata uključene, niti koliko je veliko proširenje mirisnih receptora utjecalo na ponašanje i preživljavanje. Za sve detalje treba pogledati cijeli rad.
Zašto je to zanimljivo
Izumiranje na kraju krede obično se priča kao priča o gubitnicima. Ovdje dobivamo i priču o dobitnicima: krokodili koji su preživjeli zahvaljujući toplini i tropima, a sada i mravi koji su možda iskoristili novi svijet na genetskoj razini. Više o tim malim neumornim radnicima možeš pročitati u tekstu Mravi: sve što trebaš znati o njima.
Sljedeći put kad vidiš kolonu mrava kako marširaju prema kruhu, sjeti se da iza njih stoji 66 milijuna godina evolucije, jedan asteroid i vjerojatno hrpa DNK koja se ne može smiriti.
Izvor: Schrader, L. i sur. “Transposable elements as evolutionary catalysts of ant macrodiversity”, Science Advances, 2026; 12(39). DOI: 10.1126/sciadv.aee0306. Priopćenje Sveučilišta u Münsteru, prenio ScienceDaily.
