Zoran
Prije otprilike 66 milijuna godina u Zemlju je udario asteroid i većina dinosaura otišla je u povijest. Krokodili? Oni su, otprilike, slegnuli ramenima i nastavili plivati. Novo istraživanje s londonskog University Collegea (UCL) pokušava objasniti kako im je to uspjelo, a odgovor je prilično nezahvalan za sve koji ne vole toplinu: krokodili su preživjeli jer su obožavali vrućinu.
Što su znanstvenici napravili
Tim predvođen dr. Alfiom Alessandrom Chiarenzom, uz profesora Philipa Mannionea s UCL-ovog odjela za znanosti o Zemlji, analizirao je više od 7000 fosila i zapisa o više od 400 živućih i izumrlih vrsta u krokodilskoj lozi (krokodilske srodnike, šire od današnjih krokodila). Iz fosila, evolucijskih stabala i današnje rasprostranjenosti procijenili su kakvu su temperaturu i količinu padalina te vrste preferirale. Sve su to spojili s računalnim modelima klime i geografije kroz 245 milijuna godina, a potom pokrenuli simulacije svijeta nakon udara asteroida.
Rad je objavljen u časopisu Science Advances (2026., sv. 12, br. 43) pod naslovom o “klimatskom konzervatizmu niše” koji oblikuje evoluciju, izumiranje i preživljavanje krokodilskih arhosaura. Prevedeno s akademskog: krokodili se uglavnom nisu prilagođavali klimi, nego su pratili toplinu.
Krokodili prate toplinu kao mačka sunčevu mrlju
Prema autorima, krokodilski srodnici su se u razdobljima vrućine širili, a kad bi zahladilo, povlačili. Ne bi se mijenjali da prežive hladnoću, nego bi jednostavno otišli tamo gdje je toplo. Primjerice, u ranom eocenu, prije oko 50 milijuna godina, globalne temperature bile su otprilike 10 °C više od današnjih i nije bilo stalnog leda na polovima, a to je za krokodile bilo zlatno doba. Još ranije, u kredi prije oko 94 milijuna godina, temperature su bile i do 14 °C više od današnjih, a jedna se grana krokodilskih srodnika u tom razdoblju razvila s većom otpornošću na vrućinu.
Postoji i iznimka od pravila: prije oko 34 milijuna godina u Australiji je živjela izumrla skupina prilagođena sušnim uvjetima. Dakle, krokodili nisu bili sasvim jednodimenzionalni.
Što se dogodilo nakon udara
U simulacijama su istraživači testirali koliko bi se smanjila količina sunčeve svjetlosti nakon udara. Pri smanjenju od 5 i 10 posto ekvatorijalna su područja ostala pogodna za život. Pri 15 posto ta su skloništa nestala. Autori navode da se taj najteži scenarij danas smatra manje vjerojatnim.
Zaključak? Tropska skloništa su možda zaštitila preživjele, koji su se kasnije oporavili i proširili. Chiarenza je rekao da asteroid nije cijeli planet učinio jednako neprijateljskim za sve skupine.
Što autori ne tvrde
Ovdje valja biti pošten: ovo su modelski zaključci, izvedeni iz fosila i rasprostranjenosti, a ne snimka događaja. Sami autori naglašavaju da je sklonost toplini vjerojatno bila samo jedan od čimbenika. Drugi su vjerojatno bili mala tjelesna veličina, poluvodeni način života, raznolika prehrana i mala potrošnja energije jer su hladnokrvni. Članak ne kvantificira koliko je svaki od tih čimbenika važan, a ni kako su točno preživjeli prve mjesece nakon udara.
Poruka za današnje krokodile
Mannion upozorava da bi današnji krokodili mogli imati problem upravo zbog onoga što ih je nekad spasilo. Dok se klima zagrijava, oni bi trebali seliti prema novim toplim staništima, ali ceste, farme i gradovi stoje im na putu. Drugim riječima, preživjeli su asteroid, ali beton im možda nije po mjeri.
Ako te zanimaju životinje koje izgledaju kao da su ostale iz nekog drugog doba, pogledaj i okapija, šumsku žirafu ili vatrenog daždevnjaka koji svijetli u mraku.
Izvor: Chiarenza, A. A., Howard, A. F. C., Varnham, G. L., Farnsworth, A., Valdes, P. J., Mannion, P. D. (2026). Climatic niche conservatism shapes the macroevolution, extinction, and survivorship of crocodile-line archosaurs. Science Advances, 12(43). DOI: 10.1126/sciadv.aeg2217. Prema priopćenju objavljenom na ScienceDailyju.
Naslovna fotografija: Shelly Collins / Unsplash
