Slavica
Glavni lik ove priče i naša prva životinjska legenda je babun Jack, koji je devet godina radio na željeznici u Africi i niti jedan jedini put u svom radu nije napravio pogrešku.
Priča počinje 1877. godine u Cape Townu, najvećem gradu u Južnoafričkoj Republici, kada je djelatnik željeznice James Wide doživio tešku nesreću prilikom skakanja između vozila na pruzi.
Jamesu je to već bila navika i radio je to stalno, međutim tada je pogrešno procijenio udaljenost između vozila i pao pod jureći vlak. Na sreću je preživio, ali su mu amputirali obje noge ispod koljena.
To ga nije obeshrabrilo, napravio si je proteze i nastavio raditi svoj posao, a čak si je napravio malo drveno vozilo kojim se kretao po pruzi.
No, usprkos velikoj želji i upornosti, invaliditet ga je sprječavao da kvalitetno nastavlja obavljati posao u punom kapacitetu na kojeg je navikao.
Babun Jack
Jednoga je dana sasvim slučajno na tržnici upoznao babuna Jacka koji ga je fascinirao svojom inteligencijom, stoga ga je James odlučio zaposliti kao svog pomoćnika.
Babun Jack je ubrzo preuzeo upravljanje signalima na pruzi, rad u vagonu i dodavanje ključeva za konduktere. Sve je sam naučio promatrajući Jamesa pri radu. U početku ga je James morao kontrolirati, no kasnije je Jack u potpunosti samostalno operirao tim dužnostima.
Poslovni partneri su i živjeli zajedno u jednoj kolibici u blizini pruge, a babun je Jacka svako jutro vozio na posao po pruzi u malim kolicima.
Iako je postao lokalna legenda, Jack je ipak bio babun i lokalno stanovništvo se bojalo povjeriti jednu tako važnu ulogu na pruzi jednoj životinji.
Voditelj željeznice je poslan u inspekciju s nalogom da obojici uruči otkaz, no James je inzistirao da se Jackove sposobnosti testiraju. Voditelj je na kraju bio u šoku Jackovom inteligencijom i dobrim radom u kontrolnom tornju, stoga su obojica dobili dozvolu da nastave raditi svoj posao.
Babun Jack je za svoj posao od tada dobivao plaću, 20 centi dnevno i pola boce piva tjedno punih 9 godina koliko je službeno radio na toj poziciji.
Jack i James su bili nerazdvojni, a i kod kuće je babun pomagao, meo pod i obavljao sitne poslove.
Niti jedan put u svom radu nije napravio pogrešku, a naposljetku uginuo od tuberkoloze.
Njegova lubanja se i dan danas čuva u Muzeju Albany u Grahamstownu.
