Zoran
Kad bi netko opisao antilopu preko loše telefonske veze i zamolio crtača da je nacrta, vjerojatno bi ispala saiga. Tijelo kao mala koza, noge kao srna – a na licu nos koji izgleda kao da ga je posudila od tapira. Upoznaj saiga antilopu, jednu od najčudnijih životinja na svijetu i, iskreno, jednu od najvećih preživjelica.
Gdje živi saiga?
Saiga živi u beskrajnim stepama i polupustinjama Srednje Azije: u Kazahstanu, Rusiji, Uzbekistanu i Mongoliji. Danas gotovo cijela svjetska populacija živi u Kazahstanu. Velika je nomatkinja – u ogromnim stadima seli se stotinama kilometara između ljetnih i zimskih pašnjaka.
A prije desetak tisuća godina, u ledeno doba, saige su pasle od Engleske do Aljaske – rame uz rame s mamutima i vunastim nosorozima. Mamuti su otišli. Saiga je ostala.
Čemu služi taj nos?
Nije za ljepotu (iako nam je, priznajemo, simpatičan). Taj veliki, mekani, pomalo viseći nos je pravi klima-uređaj s filterom:
- Ljeti filtrira prašinu koju podiže stado koje trči po suhoj stepi.
- Zimi grije ledeni zrak prije nego što stigne u pluća – a zime u kazahstanskoj stepi znaju biti brutalne.
- Mužjacima pomaže i u udvaranju: u sezoni parenja nos im nabubri, a njime proizvode duboko, hrapavo rikanje kojim impresioniraju ženke i plaše suparnike.
Mužjaci imaju i kratke, prozirne, blago rebraste rogove boje jantara. I tu počinju problemi.
Dvaput na rubu izumiranja
Prvi put – zbog rogova. Rog saige traži se u tradicionalnoj azijskoj medicini, pa su krivolovci 1990-ih gotovo istrijebili mužjake. Do 2005. u Kazahstanu je ostalo manje od 40.000 saiga. Od milijuna.
Drugi put – zbog bakterije. U svibnju 2015. u samo nekoliko tjedana uginulo je oko 200.000 saiga, više od polovice svih koliko ih je tada bilo. Krivac je bila bakterija Pasteurella multocida, koja inače mirno živi u njihovu tijelu, ali je neuobičajeno vruće i vlažno vrijeme okrenulo naopačke. Znanstvenici su tada stvarno mislili da je to kraj.
I onda – povratak kakav se rijetko viđa
Saige imaju jedan adut: ženke vrlo često rađaju blizance, a skotnost im je kratka. Uz strogu zaštitu i borbu protiv krivolova u Kazahstanu, populacija je eksplodirala. Danas ih ondje ima oko 4 milijuna, a kazahstanske vlasti procjenjuju da bi nakon proljetnog teljenja 2026. moglo biti blizu 5 milijuna.
Toliko ih je da je Međunarodni savez za zaštitu prirode (IUCN) krajem 2023. saigu prebacio iz kategorije kritično ugrožene u gotovo ugroženu. Kazahstan je 2025. čak počeo s kontroliranim odstrjelom jer saige gaze polja i jedu usjeve poljoprivrednicima. Od „gotovo nestale” do „ima ih previše” za dvadesetak godina – to se ne događa često.
Mongolska podvrsta, doduše, i dalje je ugrožena – ondje ih ima tek nešto više od 25.000.
Brze činjenice za kviz s prijateljima
- Saiga može trčati i do 80 km/h.
- Ženke se okupljaju i tele gotovo istodobno, unutar nekoliko dana – vukovi i orlovi ne mogu pojesti baš svu telad odjednom. Sigurnost u brojnosti.
- Zimi joj krzno postane gusto i gotovo bijelo, a ljeti kratko i pjeskovito-smeđe.
- Fanovi znanstvene fantastike tvrde da je izgledom „posudila” lice od nekog lika iz Ratova zvijezda. Mi samo kažemo: pogledaj sliku i prosudi sam.
Volimo čudne životinje? Volimo. Pogledaj i našu priču o madagaskarskom prstašu aj-aju i o pasancu – još dvoje kandidata za titulu najneobičnijeg stanovnika planeta.
Izvori: Wildlife Conservation Society, Times of Central Asia, IUCN.
