Zoran
Zamisli malog pauka koji u noći visi na svojoj niti, trza nogama i miče očima ispod glave kao da gleda neki pauk-film. Zvuči kao šala, ali upravo to su opisali istraživači sa Sveučilišta u Bonnu. Pitanje “sanjaju li pauci?” ipak je ostalo bez konačnog odgovora, a upravo je ta granica između onoga što znamo i što ne znamo najzanimljiviji dio priče.
Tko je što istraživao
Studija je objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), 2026., svezak 123, broj 45. Potpisuje je tim s Instituta za organizmičku biologiju Sveučilišta u Bonnu, a posljednja autorica je Daniela Rößler. Među autorima su i Nadja Geiger, Maxim Q. Capelle, Phillip Rosentreter, Marie E. Herberstein, Armin Bahl, Massimo De Agrò i Barrett A. Klein.
Subjekt je australski pauk skakavac vrste Portia fimbriata, koji kad odraste otprilike veličinom odgovara kovanici od jednog eura. Taj je pauk poznat po tome što lovi pametno, a ne samo brzo, pa je logično pitati što radi dok miruje.
Kako su mjerili san kod pauka
Pauka ne možeš zamoliti da legne na kauč i stavi elektrode, pa su znanstvenici smislili drugačiji pristup. Pojedinačne pauke smjestili su u plastične posudice promjera 12 centimetara i promatrali ih pri različitim uvjetima osvjetljenja. Noću su ih snimale infracrvene kamere, koje su bilježile položaje spavanja, mirovanje i pokrete nalik REM fazi.
Da bi razlikovali pravi san od običnog stajanja na mjestu, mjerili su koliko brzo pauci reagiraju na zvukove. Testirali su i ono što znanost zove “sleep rebound”: ako životinji prekineš san, ona poslije spava više da nadoknadi propušteno. Pritom je trebalo pronaći zvuk na koji pauk uopće reagira, jer pauci svijet osjećaju sasvim drukčije od nas. Snimanje je trajalo nekoliko dana i noći, a nastala je golema količina video-materijala.
Što su pronašli
Pauci skakavci pokazali su dvije prepoznatljive faze sna. Jedna od njih sliči REM-u: zabilježeni su pokreti očiju i trzaji mišića. Upravo to je ono što kod ljudi povezujemo sa sanjanjem, pa je naslov vijesti brzo postao “pauci možda sanjaju”.
Što nije dokazano
Ovdje valja zakočiti. Sami autori ističu da pokreti nalik REM-u ne dokazuju da pauci sanjaju. Moždana aktivnost nije mjerena, a stanja sna prepoznata su isključivo po ponašanju. Istraživači ne tvrde ni da su očni pokreti i trzaji isti proces kao REM kod ljudi. Brojke poput broja pauka u pokusu u sažetku koji smo pročitali nisu navedene, a točne podatke treba tražiti u samom radu.
Što dalje
Na popisu budućih pitanja su usporedba sna kod različitih vrsta pauka, razlika između pauka u prirodi i onih u laboratoriju te veza sna i kognicije. Zanimljivo je i pitanje kako klimatske promjene i umjetna svjetlost noću utječu na pauke. Ako te zanimaju veliki pauci, pogledaj i našu priču o tarantuli, a ako te zanima kako znanost uopće pita životinje o njihovim osjećajima, pogledaj što smo napisali o pticama koje se više boje žena nego muškaraca.
Za sada je zaključak skroman, ali fascinantan: i pauk ima noćnu smjenu, a mi smo tek počeli shvaćati što se događa u njegovoj glavi dok spava.
Izvor: Geiger N. i sur., PNAS 2026; 123(45). DOI: 10.1073/pnas.2618030123. Sažetak: ScienceDaily.
