Zoran
Krunasta trnovita zvijezda (Acanthaster) ima imidž koji bi mogao pozavidjeti svaki filmski negativac: prekrivena je otrovnim bodljama, noću izlazi na ručak, a ručak su joj koralji Velikog koraljnog grebena. Do sada su znanstvenici i čuvari grebena uglavnom ratovali protiv nje. Nova studija sa Sveučilišta u Sydneyju sada nudi malo nijansiraniji pogled, a mi ćemo ga prepričati bez pretjerivanja.
Što su istraživači napravili
Studija “The Fate of Coral Feeding Scars Following Predation by Individual Crown-of-Thorns Seastars” objavljena je u časopisu Ecology and Evolution (2026., svezak 16, br. 9). Tim koji je vodila Shawna Andrea Foo, uz Matthewa Clementsa, Adi Zweifler, Georgie Eggleton, Haydena Millicana i Mariju Byrne, istraživao je što se događa s koraljem nakon što ga zvijezda pojede. Rad je odrađen na istraživačkoj postaji One Tree Island na Velikom koraljnom grebenu, u zaštićenim područjima s dobro očuvanim populacijama riba i relativno malo zvijezda.
Što su pronašli
Prema priopćenju Sveučilišta, nakon gotovo 75 posto promatranih “obroka” na koraljima je ostalo živog tkiva. Drugim riječima, zvijezda u pravilu pojede otprilike jednaku količinu i ode dalje, a ne razori cijelu koloniju do posljednjeg polipa.
Zanimljivo je i što se događalo dalje. Preživjeli komadići brzorastućih koralja roda Acropora nisu prerasli oštećena područja. Oporavak se uglavnom vidio kod sporije rastućih vrsta, roda Montipora i Porites. Autori zato sugeriraju da bi, pri niskoj gustoći, zvijezde mogle smanjivati dominaciju brzorastućih koralja i tako otvarati prostor za sporije vrste, što bi moglo povećati raznolikost. Taj zaključak povezuju s takozvanom hipotezom srednjeg poremećaja, prema kojoj su ekosustavi najraznolikiji kad se ni previše ni premalo ometaju.
Što to NE znači
Ovdje valja stati na kočnicu. Istraživanje je rađeno u zaštićenim područjima s malo zvijezda, pa nije dokaz da su masovne najezde bezopasne. Povećanje raznolikosti zaključak je izveden iz obrazaca ponovnog rasta, a ne izravno izmjerena raznolikost. Autori sami naglašavaju da velike najezde ostaju ozbiljna prijetnja grebenima. Za podsjetnik, Veliki koraljni greben od 1960-ih ima četiri velike najezde zvijezda, otprilike svakih 15 godina, a to je pozadinska informacija iz priopćenja, a ne rezultat ovog rada.
Poruka za čuvare grebena
Istraživači smatraju da cilj nakon suzbijanja najezde ne bi trebalo biti potpuno istrebljenje zvijezda. Uklanjanje zvijezda treba kombinirati s upravljanjem morem koje štiti njihove prirodne grabežljivce. Dakle: ne “zvijezde su dobre”, nego “zvijezde u malom broju možda su dio normalnog života grebena”.
Zašto nas to zanima i u Hrvatskoj
Možda ti je Veliki koraljni greben daleko, ali logika je poznata svakome tko ima akvarij ili vrt: ekosustavi se ne drže crno-bijelih podjela. Kad se jedan “negativac” malo bolje pogleda, često se pokaže da ima ulogu u većoj priči. Slično smo pisali kad su znanstvenici objašnjavali zašto su krokodili preživjeli asteroid, a ljubitelje morskih čudaka ugodno će iznenaditi i naš tekst o crvu “božićnom drvcu” koji živi upravo na koraljima.
Ukratko: zvijezda nije naivna, ali ni potpuni zlikovac. Znanost tek razvrstava detalje, a mi pratimo.
Izvor: Foo, S. A., Clements, M., Zweifler, A., Eggleton, G., Millican, H., Byrne, M. (2026). The Fate of Coral Feeding Scars Following Predation by Individual Crown-of-Thorns Seastars. Ecology and Evolution, 16(9). DOI: 10.1002/ece3.74285. Sažetak: ScienceDaily.
