U Istri su se magarci počeli uzgajati još u doba Rimskog carstva, a do nas su došli iz sjeverne Afrike, preko Italije. Istarski magarac je kritično ugrožena životinja, a nekada je bio najvrjedniji pomoćnik našim težacima. U Hrvatskoj danas postoje samo tri pasmine magaraca: dalmatinski, kvarnerski i istarski, koji je glavni junak ove priče.
Istarski magarac – karakteristike životinje
Istarski magarac je životinja vrlo čvrste konstitucije, a nekako se najviše ističe njegova velika glava. Visina grebena životinje je do 135 cm, a dužina trupa je do 140 cm.
Na samoj glavi se pak ističu uši, koje imaju bijele dlake u unutrašnjosti.
Ovi magarci imaju i bjelinu oko usta, a crno oko nozdrva.
Najčešće su crne boje, ali mogu biti i sive. Rijetko su tamno smeđi. Prepoznatljivi su po grivi koja gotovo uvijek strši u zraku.
Kaže se da je netko lijen kao magarac, ali to nije istina. Magarci su izrazito radišni, ali mogu biti jako tvrdoglavi. Ukoliko odluče nešto, jako ih je teško od toga odgovoriti.
S njima uvijek treba biti i na oprezu, pogotovo ako te vide prvi put. Magarci mogu ugristi ukoliko su uznemireni ili se osjećaju ugroženo. Uvijek treba paziti na govor njihova tijela i čitati znakove upozorenja.
Važnost istarskog magarca
Od magarca se dobiva mlijeko (jedna litra dnevno po magarici) i meso, ali njegova konzumacija u većem dijelu Hrvatske zapravo uopće nije uobičajena. Magareće meso se najčešće jede baš u Istri.
Istarskog tovara nekada su uzgajali siromašni ljudi i oni koji su živjeli na nepristupačnim terenima.
Magarci jako malo trebaju za jesti, snalaze se sami na ispaši ili jedu sijeno. Upravo su zato bili glavni pomoćnici siromašnim težacima, jer su malo jeli, a puno i vrijedno radili. Čak nisu trebali ni nastambu, nego su živjeli pod vedrim nebom.
U Istri trenutno ima oko 500 jedinki, stoga se istarski magarac smatra kritično ugroženom domaćom životinjom. Magarci se danas više ne drže iz gospodarskih razloga, a to je baš šteta.
U Europi danas magarce koriste za terensko jahanje ili da nose teret tijekom turističkih izleta, kod planinarenja ili svladavanja manje prohodnih staza. Magarci tada ljudima nose stvari na svojim vrijednim leđima.
Ove životinje mogu doživjeti više od 35 godina, a čini se da im je sudba da uvijek nose teške terete i pomažu ljudima.