Zoran
Zamisli da si detektiv koji dolazi na mjesto zločina pedeset godina nakon zločina. Svjedoka nema, tragovi su se ohladili, a jedini dokazi su žabe u bocama. Upravo tako su radili istraživači koji su u muzejskim zbirkama tražili odgovor na pitanje koje muči herpetologe desetljećima: zašto su žabe u brazilskoj Atlantskoj šumi krajem 1970-ih i početkom 1980-ih naglo nestale?
Što je točno istraživano
Studija je objavljena u časopisu Molecular Ecology (2026., svezak 35, broj 19), a potpisuje je 17 autora. Vodio ju je Jack L. Boyette, doktorand na Pennsylvania State University i stipendist Smithsonianova instituta za očuvanje, a u radu su sudjelovali i istraživači iz Smithsonianova Nacionalnog zoološkog vrta i Instituta za biologiju očuvanja te Sveučilišta u São Paulu, koje je radilo terenska istraživanja.
Mjesto radnje je biološka postaja Boracéia u Atlantskoj šumi u Brazilu, gdje su populacije vodozemaca između 1979. i 1982. teško stradale. Uzrok se dugo smatrao enigmatičnim. Autori su testirali je li za to bila odgovorna hitridna gljivica Batrachochytrium dendrobatidis, uzročnica hitridiomikoze.
Kako su to napravili: muzejske boce kao vremeplov
Istraživači su iskoristili zbirku Smithsonianova Nacionalnog prirodoslovnog muzeja, koju je prikupio herpetolog William Ronald Heyer tijekom pet ekspedicija u Boracéiu: dvije u 1970-ima i tri u 1980-ima. Testirali su više od 370 sačuvanih vodozemaca iz 17 vrsta na prisutnost gljivice i pratili kako se njezina učestalost mijenjala kroz vrijeme.
Uz to su napravili moderna istraživanja: šest posjeta lokalitetu između 2022. i 2024., kako bi vidjeli koje su vrste i danas tamo.
Što su pronašli
- Nijedan primjerak prikupljen prije 1979. nije imao gljivicu.
- Više od polovice primjeraka iz 1980-ih bilo je pozitivno.
- Moderna istraživanja pronašla su 12 od 17 povijesnih vrsta. Preostalih pet nije pronađeno, pa im je status nejasan.
- Većina vrsta u Boracéiu danas izgleda oporavljeno, a gljivica je i dalje prisutna.
Autori taj raspored vide kao jasan trag: gljivica se pojavila u populaciji upravo u vrijeme kad su žabe počele nestajati. Boyette kaže da studija najizravnije upućuje na hitridnu gljivicu, ali priznaje da su i okolišni čimbenici mogli igrati ulogu.
Neočekivani zaplet: najgore pogođene vrste nisu imale gljivicu
Tu priča postaje zanimljiva. Vrste koje su najviše stradale nisu pokazivale zarazu u sačuvanim primjercima, dok su vrste sa stabilnim populacijama često nosile gljivicu. Zvuči kao da je krivac nevin?
Autori nude hipotezu: neke su vrste gljivicu podnosile, a vrlo osjetljive vrste uginule su prije nego što je Heyer stigao uhvatiti zaražene jedinke. Dakle, nije bilo žabe koja bi nosila dokaz. Važno je naglasiti da je to hipoteza, a ne potvrđeni mehanizam. Autori također misle da je kod preživjelih vrsta kroz generacije mogla porasti tolerancija na infekciju.
Što još ne znamo
- Nalazi vrijede za Boracéiu i ne mogu se automatski prenijeti na sva druga mjesta u Atlantskoj šumi.
- Genetska podloga zašto neke vrste podnose gljivicu, a druge ne još nije otkrivena. Tim sada analizira DNK iz muzejskih primjeraka kako bi to istražio.
- Što se dogodilo s pet vrsta koje nisu pronađene, ostaje otvoreno pitanje.
Zašto nas se to tiče (i u Europi)
Hitridna gljivica formalno je opisana 1999., kad su mnogi nestanci već bili iza nas. Znanstvenici smatraju da je podrijetlom iz Azije te da se globalno proširila tijekom 1970-ih i 1980-ih. U priči se spominje i srodni patogen B. salamandrivorans, koji ugrožava europske daždevnjake, a možda i sjevernoameričke.
Ako te zanimaju daždevnjaci i njihovi neobični trikovi, pročitaj kako vatreni daždevnjaci svijetle u mraku. A za još jednu studiju u kojoj su znanstvenici otkrili da stvari nisu onakve kakvima se čine, vrijedi pogledati krunastu trnovitu zvijezdu.
Moral priče: ponekad se odgovor na misterij iz 1980-ih krije u staklenoj boci u muzeju, a svaki je primjerak mali vremenski stroj. Žabe su možda šutjele, ali su svoju priču sačuvale.
Izvor: Boyette, J. L. i suradnici (2026.). Overcoming Detection Lag in a Cryptic Panzootic: Chytrid Invasion Linked to Historically Enigmatic Amphibian Declines in the Brazilian Atlantic Forest. Molecular Ecology, 35(19). DOI: 10.1111/mec.70573. Sažetak: ScienceDaily, 3. 11. 2026.
