Zoran
Pogledaj ga ovako: bodljikav greben niz leđa, nepomičan pogled, izraz lica kao da je upravo čuo da su dinosauri izumrli i nije se nimalo uzbudio. To je tuatara, i da, izgleda kao gušter. Ali nije.
Ni gušter, ni zmija, nego svoja priča
Tuatara (Sphenodon punctatus) živi samo na Novom Zelandu i jedini je preživjeli predstavnik reda Rhynchocephalia, koji je cvjetao prije otprilike 200 milijuna godina. Zato ga često zovu živim fosilom. Odrasle jedinke dugačke su oko 40 cm (ženke) do 60 cm (veliki mužjaci), a teže između 0,4 i 1 kg.
Gmaz koji voli zimu
Većina gmazova obožava sunčanje na tridesetak stupnjeva. Tuatara je drukčija. Preferira tjelesnu temperaturu od oko 15,5 do 21 °C, pokazuje znakove nelagode iznad otprilike 24 °C, a većina ih ugine iznad oko 28 °C. Aktivna ostaje i pri svega 7 °C. Živi na hladnim, vlažnim otocima uz obalu Novog Zelanda gdje vlaga doseže oko 80 posto.
Sporo živi, dugo živi
Sve kod tuatare ide polako. Metabolizam joj je vrlo spor, pa jede rijetko, a može živjeti i preko 100 godina. Spolno sazrijeva tek između 10. i 20. godine. Ženka snese 5 do 18 jaja otprilike jednom u četiri godine, a inkubacija traje 12 do 15 mjeseci. Ako ti se čini da je to previše čekanja za jedno gnijezdo, tuatara se ne slaže.
Treće oko i neobični zubi
Na tjemenu tuatara ima parijetalno, takozvano treće oko. Kod odraslih je prekriveno ljuskom, ali je prisutno, a zanimljivo je znanstvenicima već desetljećima. Zubi su joj srasli s čeljusnom kosti (akrodontni), što je razlikuje od ostalih živih gmazova sa zubima.
Što jede?
Jelovnik je raznolik: člankonošci, gliste, puževi, jaja ptica, manje ptice, žabe, gušteri i weta (veliki novozelandski kukci). S obzirom na spori metabolizam, ne jede često.
Može li kod kuće u terarij? Ne.
Ovo je rubrika Teraristika pa je pošteno reći: tuatara nije ljubimac. Na Novom Zelandu je zakonski zaštićena od 1895. godine, na popisu CITES Appendix I, a IUCN je vodi kao vrstu najmanje zabrinutosti, ali se u SAD-u vodi kao ugrožena. Ako te hladnoljubivi gmazovi zanimaju, za domaći terarij realnije su druge, uobičajene vrste, a uz tuataru možeš naučiti zašto je prilagodba temperaturi važna svakom gmazu.
Još jedan izdanak daleke prošlosti
Ako voliš životinje koje izgledaju kao da je evolucija stala na pola puta, pročitaj i o ehidni koja nosi jaja i ima bodlje. Zajedničko im je to što dokazuju da “čudno” nije mana, nego strategija koja traje milijunima godina.
Izvor: Animal Diversity Web, Sphenodon punctatus (animaldiversity.org).
