Legneš u krevet, ugasiš svjetlo, i tada se u kutu sobe začuje ritmično škripanje. Hrčak je otvorio noćnu smjenu. Cijeli dan je izgledao kao mala pahuljasta kuglica koja ne postoji, a sad trči kao da kasni na vlak. Dobra vijest: to nije kvar, nego njegova tvornička postavka. Još bolja vijest: kavez se može urediti tako da noćni život bude zdrav, a tvoj san ostane (većim dijelom) netaknut.
Zašto hrčak živi noću
Hrčci su po prirodi zalazni i noćni stanovnici: najaktivniji su u sumrak i tijekom noći, a dan provode u podzemnim skloništima. U divljini to ima smisla jer se tako izbjegavaju vrućina i dnevni grabežljivci. Tvoj ljubimac to nasljeđe nosi sa sobom, pa ga nema smisla “prevaspitavati”. Buđenje usred dana nije dobra ideja: uznemiren hrčak može biti nervozan, a ponekad i ugristi. Bolje je prilagoditi sobu nego hrčka.
Dubina je važnija od kvadrata
Hrčak koji kopa je sretan hrčak. Zato mu treba duboka podloga u kojoj može napraviti tunele, a ne tanki sloj piljevine na dnu. Cilj je nekoliko desetaka centimetara podloge, idealno barem 15 do 20 cm ili više, ovisno o kavezu. Podloga mora biti prašina-slobodna i neparfimirana (izbjegavaj cedar i borovinu s jakim mirisom). Uz to mu treba što veća podna površina; kao okvirna smjernica često se navodi barem oko 100 x 50 cm za sirijskog hrčka, a više je uvijek bolje. Mali plastični kavez iz trgovine najčešće je tek početna točka, a ne cilj.
Kotač: promjer odlučuje sve
Kotač je hrčkov noćni fitness centar, ali samo ako je dovoljno velik. Ako je premalen, hrčak trči s izvijenim leđima, a to nije zdravo. Okvirna pravila: za patuljaste hrčke oko 20 cm promjera, a za sirijske 28 cm ili više. Kotač treba biti pun (bez prečki u koje se noga može zaglaviti) i što tiši. Škripa se često rješava samo tako da ga kvalitetno namjestiš i ponekad provjeriš ležaj. Ako ti je ipak preglasan, spavaća soba nije idealno mjesto za kavez: premjesti ga u dnevni boravak ili hodnik.
Skrovišta, tuneli i sitni izazovi
U prirodi hrčak ne stoji na golom podu nego se skriva i istražuje. Zato u kavez stavi nekoliko skrovišta (kućica, korijen, keramička cijev) i barem jednu kutiju s ulazima, u kojoj može spavati. Kartonske role od toaletnog papira jeftina su i omiljena zabava: grickat će ih, provlačiti se kroz njih i pretvoriti u nove tunele. Kupka u pijesku (pijesak za činčile, ne prašina) pomaže mu da održava krzno, pa mu stavi plitku zdjelicu s pijeskom. Hrčka ne treba kupati u vodi.
Hrana za traženje, a ne samo za jelo
Hrčci obrazima skupljaju hranu i skrivaju je u zalihama. Taj nagon možeš iskoristiti: umjesto da sve istrese u zdjelicu, raspoloži dio hrane po kavezu i zakopaj je u podlogu. Time ćeš mu dati posao koji ga zabavlja i smiruje, a manje ćeš ga čuti kako grize rešetke. Svježu vodu mijenjaj svaki dan, a hranu stavi navečer jer je tada hrčak aktivan.
Kako sačuvati vlastiti san
Nekoliko jednostavnih trikova: kavez postavi dalje od kreveta, ne izravno uz zid prema susjedima i podalje od televizora. Pod kotač možeš staviti tanku podlogu koja prigušuje vibracije. Prije spavanja provjeri ima li što što zvecka (metalna igračka, lanac). Ako je ipak nepodnošljivo, sobu možeš pripremiti čepićima za uši, što je puno jeftinije od odricanja od hrčka.
Kada se zabrinuti
Ako hrčak odjednom prestane trčati, ne izlazi iz skrovišta ni noću, ne jede ili izgleda zamršeno i mokro oko repa, vrijeme je za veterinara. Više o najčešćim zdravstvenim tegobama pročitaj u članku Najčešći zdravstveni problemi kod hrčaka, a ako tek razmišljaš o ljubimcu, pogledaj i Hrčak kao ljubimac. Za higijenu i čišćenje pogledaj Treba li kupati hrčka.
Ukratko: hrčak nije ukras nego malo noćno biće s velikim nagonom za kopanjem, trčanjem i skupljanjem. Daj mu dubinu, pravi kotač i zadatak, a on će ti uzvratiti time da ga noću slušaš kako vodi svoj mali, sretni život.
