u Divlje životinje

Američki rakun: prava mala lopovska životinja

od Slavica 21 rujna, 2021, 8:00 am

Američki rakun bez problema obija vrlo kompleksne brave. Pogledaj video u kojem su testirane njegove lopovske vještine, snalažljivost i inteligencija. Znanstvenici su dokazali da rakun može otvoriti 11 od 13 kompleksnih brava u manje od 10 pokušaja i nije bilo problema ukoliko su se unijele manje promjene u sistemu brave.

Gdje žive rakuni

Najveći broj rakuna živi u Sjevernoj Americi (američki rakun), dijelovima Meksika, Kanadi i Južnoj Americi. Od kišnih šuma do gradskih ulica, rakuni se prilagođavaju svakom staništu.

Gdje god da se dosele, svoj će teritorij obilježavati urinom, izmetom i sekretom iz analnih žlijezda.

Američki rakun: izgled životinje

Najprepoznatljiviji su prema specifičnoj crnoj maski oko očiju (banditskoj maski) i tamnim krugovima na repu. Ostatak tijela prekriva sivo- smeđe krzno.

Mogu narasti do 95 centimetara i težiti do 10 kilograma.

Ne mogu brzo trčati i visoko skakati zbog kratkih nogu, ali su odlični plivači. Mogu biti u vodi i nekoliko sati.

Prehrana

Rakuni su svejedi i jedu sve ono što mogu pronaći oko sebe. Jedu žabe, ribe, insekte, miševe i biljke.

Imaju jako osjetljive prednje šape i vrlo pokretljive prstiće na njima.

Hrane se u toplijim mjesecima, a zimi spavaju zimski san.

Noćne su životinje koje se sporazumijevaju raznim zvukovima. Imaju čak 13 različitih zvukova sa određenim značenjem, a sedam od njih koriste mame i bebe pri komunikaciji. Osim toga, svi rakuni imaju odličan sluh.

Ponašanje

Nekada se vjerovalo da su rakuni životinje koje vole živjeti u samoći, ali danas znanstvenici bilježe grupe mužjaka ili ženki koji zajedno ordiniraju na nekom staništu.

Čak i mužjaci žive u grupama po 4 rakuna, što im puno pomaže kod obrane od predatora i ostalih opasnosti.

Razmnožavanje

Ženka nosi od jednog do sedam mladunaca, a žive u duplji na drvetu. Kada mama rakunica okoti mlado, izolirat će se od grupe i agresivnih mužjaka dok malci ne stasaju.

Divlji rakuni žive tek dvije do tri godine, a u zatočeništvu i do 16.