Weddellov tuljan provodi puno svog vremena u jako hladnim vodama ispod Antarktičkog leda. Uglavnom love svoju hranu, ne vole puno putovati i nije im hladno zbog hrpe sala koje ih štiti. Baš su slatki takvi buckasti!
Otkriveni su 1820. godine, ime su dobili po kapetanu koji ih je otkrio (Weddellu), a osim tuljana, po njemu je nazvano i more.
Wenddellov tuljan je vrsta koja se koti na kopnu i dok su bebači najdulje provode vrijeme izvan vode. Ostatak života rone i plivaju, a mogu držati dah oko 45 minuta. Ne vole otplivati daleko od mjesta svog rođenja, a pravi su maheri u lovu na ribu.
Weddellov tuljan – prehrana
Kada Weddellov tuljan uoči ribu, on zaroni ispod nje i polako je gura prema gore. Riba bježi dok ne dođe do ledene sante, a onda nema više kamo, osim u tuljanov trbuh.
Ponekad ovi tuljani ispuste malo zraka u pukotine leda, čime prestraše ribu koja se razbježi i izolira. Time postaje savršen plijen i snack za tuljana.
Bakalar najčešće nagrabusi, kao omiljen obrok ove vrste, ali smazat će oni i hobotnice, rakove i druga morska bića.
Mudri su kao mačke, a zbog oblika glave i brkova čak liče na njih.
Karakteristike životinje
Mogu biti veliki do 3.5 metara i teški do 600 kilograma. Po mjerama spadaju među najveće vrste tuljana. Imaju krzno po cijelom tijelu, osim po perajama.
Weddellov tuljan može zaroniti i do 600 metara, ali se kao i svi sisavci, mora vratiti na površinu po zrak. Ukoliko se voda zaledi, ovaj tuljan zubima probije led da dođe do površine.
Zanimljivo je to da su ovi tuljani jako glasni i može ih se čuti na površini ako se glasaju ispod mora. To njihovo glasanje uspoređuje se s pjevanjem i čini se da svaki tuljan ima svoju jedinstvenu pjesmu.
Ako je želiš poslušati i malo meditirati uz tuljanovu pjesmu, imaš tu dva sata jodlanja: