u

Vrat nije izmišljen zbog glave: što je Nature otkrio o prvim kopnenim životinjama

Evo pitanja koje se rijetko postavlja na večeri: čemu uopće služi vrat? Ako si odgovorio “da okreneš glavu”, u dobrom si društvu, jer su i paleontolozi desetljećima mislili otprilike isto. Nova studija u časopisu Nature sugerira da stvar nije tako jednostavna: prve životinje koje su izašle na kopno vjerojatno nisu mogle okretati glavu ništa bolje od riba iz kojih su potekle.

Tko je što napravio

Rad pod naslovom “Early tetrapod neck mobility modelled using an extant analogue” objavljen je u časopisu Nature (svezak 659, broj 8139, stranica 128, 2026). Prvi autor je Dana E. Korneisel sa Sveučilišta Uppsala u Švedskoj, a među autorima su Thomas A. Stewart sa Sveučilišta Penn State, Cassandra M. Donatelli s Washingtonskog sveučilišta te istraživači sa sveučilišta u Ottawi i Carletonu u Kanadi. Informaciju je objavio i Penn State, a ScienceDaily ju je prenio 11. studenoga 2026.

Kako su to uopće izmjerili

Problem s prvim kopnenim životinjama je očit: nemaju vrat, imaju fosile. Većina kralježnice tadašnjih životinja bila je meko tkivo koje se rijetko fosilizira. Zato su autori spojili tri izvora: nove fosilne podatke, pokuse na živim ribama i računalne modele drevne anatomije.

Kao živu “zamjenu” odabrali su jesetru, ribu koja je s tadašnjim životinjama samo u dalekom srodstvu, ali ima sličnu strukturu kralježnice (notokord). Izmjerili su koliko je njezin notokord krut i kakva su mu mehanička svojstva, pa su te vrijednosti ubacili u modele fosilnih životinja kako bi procijenili koliko su im se glave mogle micati. Među fosilima je i Tiktaalik roseae, otprilike 375 milijuna godina star devonski fosil ribe pronađen na otoku Ellesmere u kanadskom Nunavutu, blizak najranijim kralježnjacima s udovima.

Što su otkrili

Većina modeliranih životinja nije dobila gotovo nikakvu dodatnu sposobnost pomicanja glave. Dizanje glave bilo je jednako kao kod riba, a ponegdje i slabije. Okretanje glave, onaj pokret kojim odmahuješ “ne”, prema modelima nije bilo moguće ni kod jedne od ispitanih životinja. Autori su to nazvali “velikim iznenađenjem”.

Što to znači? Prema autorima, odvojen vrat (odnosno odvojenost lubanje od ramenog pojasa) možda je nastao zbog promjena koje su prednjim udovima omogućile da nose i pomiču tijelo, dok je pokretljivost glave došla kasnije. Korneisel je to sažela otprilike ovako: na kraju je pokretljiv vrat jasno postao prednost, ali ta prednost tim ranim životinjama još nije bila dostupna zbog ograničenja njihove anatomije.

Što autori ne znaju

Studija ima jasna ograničenja i autori ih ne skrivaju. Jesetra je samo daleki rođak fosilnih životinja, pa je takva “zamjena” nesavršena. Modeli uzimaju u obzir samo mehaniku kralježnice: mišići, koža i koštane ploče kod nekih ranih tetrapoda vjerojatno su vrat činili još krućim, pa procjene mogu čak i precjenjivati pokretljivost. Članak ne navodi točne raspone kutova pokretljivosti niti veličine uzoraka, pa ni mi ne možemo izmišljati brojke.

Zašto bi te to trebalo zanimati

Priča o izlasku životinja na kopno nije samo “riba dobije noge”. Dok smo kod riba koje se s vodom ne rastaju lako, pogledaj blatara, ribu koja i danas hoda po mulju na prsnim perajama. Njezin način života podsjeća koliko je izlazak iz vode bio postupan proces. A ako sljedeći put netko kaže da je vrat izmišljen da bi životinja mogla pogledati u stranu, možeš ljubazno odgovoriti da je istina vjerojatno malo kompliciranija.

Izvor: Korneisel, D. E. i suradnici, “Early tetrapod neck mobility modelled using an extant analogue”, Nature 659, 128 (2026), doi.org/10.1038/s41586-026-11158-3. Prenio ScienceDaily, članak od 11. studenoga 2026.

Podijeli

Dižeš gore ili spuštaš dolje?

10 points

Životinja koja je napravila kviz: Zoran.

Akvarij s mnogo šarenih ribica i biljkama

Prvi akvarij: što napraviti prije kupnje ribica (i zašto ribe ne idu prve)

Fosa, najveći madagaskarski grabežljivac, izbliza na crnoj pozadini

Fosa: grabežljivac s Madagaskara koji izgleda kao mačka, a nije mačka