Slavica
Kućni miš je najrašireniji sisavac na našem planetu, može ga se pronaći u svim dijelovima svijeta, osim na Antarktiku. Pretpostavlja se da ovaj glodavac potječe iz Irana, Afganistana, Pakistana i Indije, a pojavio se na Zemlji prije 500.000 godina. To znamo po fosilima miševa koji su pronađeni u Kini.
Kućni miš – karakteristike
Fosili miševa iz Kine pokazali su kako je taj miš predak današnjih miševa, ali i svih sisavaca, uključujući i čovjeka.
Danas kućni miš živi u svim staništima s nepresušnim izvorom hrane. Ne zna se koliko ih točno ima na planetu, ali znamo da najčešće žive godinu dana u divljini i oko dvije godine u zatočeništvu (iako su zabilježeni miševi Jeremije koji su doživjeli i 6 godina).
Miševi teško održavaju tjelesnu temperaturu, stoga grade topla gnijezda od različitog otpadnog materijala. Dovoljna im je tkanina, papir ili slama za topli dom.
Žive u malim obiteljskim zajednicama i vole biti u blizini svog doma. Ne lutaju puno i ne skupljaju zalihe hrane. Hrane se različitim sjemenkama, svježim i suhim plodovima, a ponekad i hranom životinjskog podrijetla.
Razmnožavanje
Mišji urin igra važnu ulogu u komunikaciji s drugim glodavcima. Štoviše, glodavci će obilježiti područje koje privlači ženke ili upozorava druge muškarce.
Kućni miš se pari tijekom cijele godine, a ženka nosi mlade 23 dana. Nakon 28 dana malci su potpuno samostalni, a nakon 60 dana su već spolno zreli. Jedna ženka je sposobna okotiti do osam legla godišnje s prosječno šest štenaca po leglu.
Ako je tvoj cimer miš, sigurno ćeš ga čuti u večernjim satima, osobito kad je mračno i tiho. Tada najčešće grebu unutar zidova, ili trče od jednog komada namještaja do drugog.
Nadamo se da tvoj cimer neće biti lukav kao glavni lik jednog od naših omiljenih filmova o životinjama:
