Zoona
Svaki vlasnik psa donosi odluku hoće li ili neće kastrirati psa. I kod ženki i kod mužjaka dugoročni utjecaj nemogućnosti parenja ima pozitivne i negativne strane, to ovisi o mnogo faktora, a na kraju i o samom psu. Najprije moraš odlučiti hoćeš li uopće pariti svog ljubimca ili ne, a niže donosimo pregled pozitivnih i negativnih strana svake odluke.
Pariti psa ili ne?
Vlasnik psa odgovoran je za svog ljubimca, kao i za njegove potomke. To vrijedi i za vlasnike muških pasa, kao i za vlasnike kuje. U Hrvatskoj ima mnogo napuštenih štenaca, što znači da vlasnici njihovih roditelja još ne shvaćaju odgovornost za cijelo leglo.
Ukoliko nećeš pariti svog psa, najbolja je odluka kastracija pasa u što ranijoj dobi. Kastracija pasa je zahvat uklanjanja muških ili ženskih spolnih žlijezda.
Ukoliko vlasnik ne kastrira psa, pokazalo se kako on ima povećanu potrebu obilježavanja teritorija. Može mokriti u svom domu, a prilikom šetnje jako često obilježavati svoj teritorij. Takvo ponašanje, pogotovo kod pomokrenih zavjesa, tepiha i cipela može izluđivati vlasnike.
Mužjak koji aktivno traži ženku za parenje može bježati od kuće, zavijati i cviljeti bez prestanka, biti agresivan prema drugim psima, odbijati hranu i zaskakivati pse i ljude.
Kastrirani psi češće neće raditi ove probleme. Nemaju toliku želju lutati da bi pronašli ženku, ne obilježavaju toliko svoj teritorij mokraćom, a i manje su agresivni prema drugim psima. Pokorniji pas bolji je kućni ljubimac jer je lakši za održavanje.
Kada kastrirati psa
Muškog psa je uputno kastrirati kada dosegne spolnu zrelost, ne previše rano i ovisno o veličini pasmine. Kastracija manjih pasa se obavlja najranije sa 6 mjeseci, a većih pasa od 9. mjeseca života. Psu trebaju njegovi hormoni prilikom rasta i razvoja, a prerana kastracija pasa može dovesti do promjena u zglobovima tvog mužjaka.
Kod ženske se kastracija pasa preporučuje prije prvog tjeranja. Kujice malih pasmina pasa obavljaju zahvat najranije sa 6 mjeseci starosti jer će se one tada početi tjerati, a kuje srednjih i velikih pasmina tjeraju se nešto kasnije i operacija se obavlja sa 8 mjeseci.
Sam zahvat kastracije pasa se provodi pod općom narkozom, što nosi sa sobom rizik, baš kao i kod ljudskih operacija. I psi mogu imati reakciju na anesteziju, tijekom zahvata može doći do nepredviđenog krvarenja, a nakon njega do infekcije rane. No moderni narkotici, stručni veterinari i precizne krve pretrage prije same operacije rizik snižavaju na minimum.
Zdravstveni razlozi kastracije pasa
Kod mužjaka kastracija prevenira povećanje prostate i infekciju prostate. Ova stanja se jako često javljaju kod starijih pasa, najčešće oko pete godine starosti i simptomi su za psa mogu biti nelagodni. Pas otežano mokri, može se vidjeti krv u urinu i pas ima upale. Tada se psa najčešće kastrira i time se uklanjaju navedeni simptomi.
Kod nekastriranih ženki najčešće dolazi do gnojne upale maternice, lažne trudnoće, tumora na mliječnim žlijezdama koji ukoliko su maligni mogu dalje metastazirati.
Zašto NE kastrirati psa
Mnoge vlasnike brine da će im se pas nakon kastracije udebljati, pošto će smanjiti razinu aktivnosti. Kastriran pas nije u konačnici manje aktivan pas. Kao i kod ljudi, masno tkivo se nakuplja kod prekomjernog jedenja i smanjene aktivnosti. Vlasnik kod kastriranog i kod nekastriranog psa mora pažljivo balansirati prehranu i kretanje. Dokaz tome su radni psi poput policijskih. Oni su kastrirani, ali vrlo aktivni i atletski građeni.
Općenito je najbolji individualizirani pristup u kojem će se uzeti u obzir opće zdravstveno stanje psa, navike i ponašanje, tjelesna i spolna dozrelost te svi potencijalni rizici.
