Akita inu – najodaniji pas na svijetu

U domaćoj uzgajivačnici Tatsuy Kensha trenutno ima 6 akita inu pasa, a Davor Ivić se u svog prvog i najstarijeg – Masahira zaljubio prije 12 godina. Davor je strastveni zaljubljenik u pasminu i njome je danas jednako oduševljen kao prvog dana. Tako smo iz prve ruke saznali sve o pasmini i upoznali njegovu pseću ekipu.

Priča počinje prije 12 godina, kada je Davor nekih godinu dana tražio idealno društvo za svog sibirskog haskija Nikija. Sviđao mu se izgled psa kojeg je imao, ali je tražio neke malo drugačije karakterne osobine. Proučavao je samojede, malamute, chow chow-e i slične pasmine, a onda se na jednoj izložbi na prvi pogled zaljubio u akitu.

Akita Masahiro te godine dolazi u njegov dom, a kroz proučavanje pasmine upoznaje druge zaljubljenike i struku te odlučuje registrirati uzgajivačnicu u Hrvatskom kinološkom savezu pod nazivom Tatsuya Kensha.

Masahiro (Akita Hasaki Team Masahiro) je ostao zauvijek štenac u glavi, pravi proždrljivac kojem nikada nije dosta hrane. Voli biti glasan, mumljati, cviljeti i sliniti sve dok ne dođe na red da on dobije hranu. Poprilično je ljubomoran na svoje igračke i ne voli ih previše dijeliti.

Ženkica Lumi (Lumi Go Du Temple De Todai Ji) sada ima 8 godina i prava je ljepotica. Njena glava je jedna od najljepših koju ćeš te vidjeti kod akita. Vrlo je mirna i nježna, a najviše voli odmarati u svom krevetiću.

Haruka (Haruka Go Tatsuya Kensha) je prvi pas iz Davorovog uzgoja kojeg su zadržali u obitelji. Sada ima 6 godina i najomiljeniji je pas Davorove kćeri Mie.

Kako su bili jako zadovoljni sa Harukom, ponovili su leglo i dobili Keiko (Keiko Go Tatsuya Kensha) koja je godinu dana mlađa od Haruke. U pitanju je vrlo nježan pas, voli se maziti i družiti se s ostalim psima. Ona je jedan od pasa kojeg vole koristiti pri socijalizaciji štenaca jer je fantastičan učitelj.

Kod Davora živi i druga generacija Tatsuya Kensha pasa: Tamisi (Tamisi Go Tatsuya Kensha), koja je kćer od Haruke te Maya (Boushuu No Kotohime Go Tatsuya Kensha). Dok je Tamisi jedna predivna ženka, vrlo snažna, no jako umiljata, Maya je najmlađi pas koji ima sada 2,5 godine. To je jedno veliko štene koje ima u sebi bateriju koja se ne prazni.

Kakav mora biti vlasnik akite?

Davor kao iskusan vlasnik i uzgajivač ističe kako je akita pasmina koja se zapravo prilagođava prema stilu i načinu života vlasnika. Kroz godine su imali vlasnike štenaca koji su vrlo aktivni, koji su neaktivni, koji žive u stanu i koji žive u kući s velikim ograđenim dvorištem.

Akitama je bitna interakcija sa svojim vlasnikom, nebitno da li se radilo o aktivnim radnjama ili ljenčarenju u kući. Akita dok je u društvu svog vlasnika je sretan pas.

Akita voli sve članove obitelji, no uvijek će izabrati jednu osobu kojoj je najprivrženija i za koju će dati sve.

Dobro se slažu s djecom, posebno su nježni i pažljivi s njima. Zapravo je bitnije djecu naučiti kako da se ophode sa psom.

Akite su po prirodi čuvari, imaju teritorij koji smatraju svojim. Najavljuju dolazak nepoznate osobe te su drugačije nastrojeni prema nepoznatim osobama kada je netko od obitelji doma u odnosu na onda kada su oni sami doma.

Naravno da ovo nije pasmina za svakoga. Poprilično su tvrdoglavi, imaju izražene dominantne osobine prema psima istog spola, pa je s toga bitno da je novi vlasnik svjestan određenih „mana“. Vlasnik mora biti dosljedan i znati na koji način se treba odnositi s ovom pasminom kako bi oboje imali odličan suživot.

Karakteristike pasmine

Ovu pasminu najviše karakterizira odanost prema svojoj obitelji. Jednostavno obožavaju svoju obitelj.

Također, treba imati na umu da su u pitanju vrlo ponosni i inteligentni psi. Davor vjeruje da nitko ne ostane ravnodušan na njihovu ljepotu (a mi se slažemo).

Čak i oni koji ne posjeduju akitu, razumiju što je to „urajiro“. Taj pojam označava raspored boja. Na psu sve što gleda prema nebu je crvene boje, a sve što gleda prema tlu je bijele boje.

Naravno njihove trokutaste oči su vrlo prepoznatljive, stoga Davor često zna čuti da je njegov pas „pravi japanac“. Osim očiju, tu su i njihove divne male uši, uvijek uzdignute, mesnate i nagnute prema naprijed.

Uvrnuti rep naglašava njihov ponos. Iako kod nas nisu toliko česte, Davor napominje kako možemo sresti i akite u potpuno bijeloj ili tigrastoj boji.

Socijalizacija i učenje akita

Kao štenci su vrlo razigrani i aktivni. To je period u kojem se može najlakše raditi s njima, vježbati i socijalizirati ih. Kasnije, s nekih +10 mjeseci, nastaje period gdje ulaze u pubertet. Tada dolaze sve izraženije njihove dominantne osobine prema drugim psima. Također u tom periodu vole ispipavati granice koje će im vlasnik dozvoliti. Kao odrasli psi (s nekih 3 godine starosti) znatno su mirniji, već su se naučili na suživot, znaju što smiju raditi, što ne.

Akite su vrlo inteligentni psi, može ih se naučiti i trikove i naredbe. Akite ne vole ponavljati naredbe, vole izazove s toga je uvijek dobro dati im nešto novo ili na drugačiji način. Akite su se znali koristiti u različite svrhe, pa tako imamo primjere gdje su se koristili kao spasilački i vojni psi.

Njega pasmine

Akita nije zahtjevna pasmina što se njege tiče. Nema šišanja, trimanja ili slično. Dovoljno je redovno proći četkom i izvući mrtvu dlaku i prljavštinu koja se nakupila. Akita ima poddlaku te se linjaju. Faza linjanja u pravilu nastupa na proljeće i na jesen, kada je potrebno intenzivnije četkati dlaku koja tada izlazi u grumenima. U tom periodu svakako se preporučuje i kupanje psa mlakom vodom, kako bi se potaknulo ispadanje te mrtve dlake.

Zdravlje pasmine akita

U pasmini ima određenih zdravstvenih problema. Česti su primjeri displazije kukova, pogotovo kod pasa koji dolaze iz Japana gdje uzgajivači uglavnom ne rade snimke kukova. U Europi je znatno bolja situacije, obzirom da u većini zemalja je snimka kukova i obvezna ako želite dobiti uzgojnu dozvolu za psa. Osim displazije kukova, akite znaju imati problema s autoimunim bolestima, a najčešće se pojavljuje Sebaceous adenitis (SA) i Vogt-Koyanagi-Harada sindrom (VKH).

Nažalost ni SA, ni VKH nisu izlječive bolesti, a s time još gore što ne postoje testovi s kojima bi se moglo predvidjeti da li su pojedine jedinke nosioci takvih bolesti. U pravilu se izbjegavaju one linije gdje je pojava tih bolesti češća.

Prehrana

Tijekom godina su Davor i njegova obitelj imali periode gdje su isprobavali određene stvari od suhe hrane, sirove hrane, kuhane hrane, miješanje ili kombinacije nečeg od navedenog, no na kraju im se suha hrana pokazala kao najbolja opcija.

Vjeruju da je svaki pas zaseban i da ne mora svakom psu ista stvar odgovarati, no u pravilu kada pronađu hranu (linija, ukus, sastojak) koja određenom psu odgovara, ne vole je previše mijenjati.