Slavica
Svaki vlasnik ove pasmine se barem jednom zapitao zašto se čivava trese. Ima i drugih pasmina koje znaju drhtati, ali čivave su po tome nekako najpoznatije. Ovo su najčešći uzroci:
Hladnoća
Nije važno je li tvoja čivava dugodlaka ili kratkodlaka, to je pasmina koja je posebno osjetljiva na pad temperature. Sjeti se samo odakle dolaze i na kakve su temperature navikle. Čivava ima malo tijelo i nema baš previše nakupina masti koje bi je grijale. Tijelo će joj reagirati drhtanjem već na temperaturi od 10 ili 15 stupnjeva Celzijevih. Kako tome doskočiti? Kupnjom kaputića koji će je ugrijati i u kojima će izgledati još slađe.
Nervoza
Svi psi kojima se ne bavimo kako treba (koji ne idu dovoljno van, s kojima se ne radi na edukaciji, s kojima se ne igra i ne provodi vrijeme) – postaju nervozni. Čivave su zapravo dosta zahtjevni psi i trebaju puno pažnje. Kada je čivava nervozna, kada joj nešto nije po volji i baš jako želi nešto – onda će se početi tresti.
Ukoliko se svojom čivavom puno baviš, ali joj promijeniš neku naviku ili ne ispuniš neku želju – vrlo je moguće da će reagirati trešnjom.
Metabolizam
Čivave jako slabo mogu regulirati svoju tjelesnu temperaturu i pošto imaju jako brz metabolizam – njima je hladno čak i ako tebi nije. Vidjet ćeš da su čivavice ponekad kao mačke – vole boraviti na suncu i u blizini radijatora. Ne moraš se brinuti ako tvoja čivava puno vremena provodi kod prozora i hvata sunčeve zrake – to je prirodno za nju. Ako se trese, stavi joj jastučić bliže radijatora i vidi hoće li se opustiti.
Zašto se čivava trese – mitovi
Čivave nisu same po sebi nervozni i živčani psi. To se odnosi na sve male pse. Mali psi funkcioniraju potpuno drugačije od velikih pasa. Mitovi o prirodnoj živčanoći najčešće nastaju u situacijama u kojima ljudi iz neznanja obranu čivave zamijene za nervozu. Najjednostavniji primjer je šetnja. Iako većina ne bi prišla nepoznatom dobermanu ili rotvajleru i pokušala ga podići – većina ljudi misli da je u redu gurnuti ruke prema malom psu da ga podragaju ili ga čak podići i zagrliti.
Pokušaj se staviti na mjesto malog psa kojem velika nepoznata osoba gura ruke prema licu. Naravno da će se mali pas htjeti obraniti. Ukoliko želiš malog psa za prijatelja, priđi mu s poštovanjem i bon tonom kakvog zaslužuje.
Uvijek prvo pitaj vlasnika smiješ li mu prići, a zatim psu daj vremena da ti ponjuši ruku i odluči hoće li se družiti s tobom. Ukoliko vidiš da se pas trese, možda mu je cijela situacija previše stresna – stoga se povuci što prije!
